San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

28.11.2017.

......

Kad pređem ovaj put,pun uzdaha i suza....neću pitati gdje su potrgani osmjesi.(Tvoj je vječno skriven u mome srcu.) Sve mi mogu uzeti osim njega. Slagalica postoji od tvojih očiju u džepu mom. Kad noć sakrije zvjezde oblacima ja je razastrem pred sebe da lakše usnim. Tada snivam polja puna meda. Tada sam s onima koji su otišli prije nas. Kad pređem ovaj put, pun daljine među nama..... neću pitati s kim ću. U ovom te životu nisam našao....u sljedećem mi neće hrabrosti nedstajati.

22.11.2017.

.....

Znam ti ruke. Galaksije na prstima. U nekim drugim svjetovima bili smo obala i more.

14.11.2017.

....

Grešna si... Neka si. Sve je ružno i pokvareno, zašto ne bi bila i ti.. Branim sebi da budem dio laži,ništa više do miholjski ljeto. Na tren lijep dan u poznu jesen.... Radije ću dušo biti ludak zanesen. Tuđa si.... Neka si. Tvoji su meni uvijek bili nedostižni sni. Možda žurim da te osudim. Prvi bacim kamen. Zaboravim svoj poraz, budem njen. Spuštaju se magle. Bjele se planine. Biće danas i poslije nas. Nemoj da te to brine.

30.10.2017.

...

Mjenjaš slike na profilima da budeš nekom drugom lijepa, i pomislim... imam jednu ljepšu. Negdje u mojoj glavi, kad sklopim oči pronađem sliku tebe u povelikoj lila modroj jakni (ili rozoj, lagano zaboravljam sitnice. ). Prekrivena si prvim snijegom i pružaš mi ruke...

18.10.2017.

Snijeg će

Snijeg će.

Osjećam ga. Zaboden mi je olujni oblak za rever. Vjetar za šešir.

Snijeg će.

Raduje mu se planina. Raduje mu se rijeka. Ja se mrštim.

Izgubiću ti trag.

Tvoje bose noge prošle su mednim poljem. Čuvao sam svaki otisak njihov.

Izgubiću i vjeru u tebe.

Negdje prije svega postojala je ljubav. Ako ostanem bez nje, oprosti mi.

Snijeg će.

Nisam spreman za hladne noći. Za samoću što dolazi.

Snijeg će.

Skrićeš se u sobu i pustiti mladost da isteče kroz prste.

 

Pitaš li se ikad da li smo rođeni od iste ruke?

Da li pahulja briše naše uzdahe?

Pitaš li se da nismo rastavljeni iz objesti puke?

 

Sunce odlazi.

Da li ću ga dočekati da donese proljeće?

Sunce odlazi.

Išao bih s njim na sva ta putovanja.

Udahni lagano.

Pruži ruke. Darovaću ti poljubac kad usnim.

Zadeni cvijet u kosu.

Ponijeti ću ga nebu mjesto novčića.

Sunce odlazi.

Kosti će da okuju ledenice.

Sunce odlazi.

Ostaju nam zvijezde za utehu. Koja li si ti?

 

Pitaš li se kad snivamo jedno drugo, živimo li?

Da li je nevjera dio jave te?

Pitaš li se ikada da li srce nas i u toj javi boli?

11.10.2017.

Zavrti me......

Zavrti me u krug.

Biću ringišpil.

Biću mjesec žut.

Očaraj me poljupcem,

da poslije tebe

ne mogu naći drugoj put.

Daj mi rub haljine,

crven i bijel,

da ga prostrem na astal.

Sreće moje, srca mog,

kad bijela tvoja put,

bljesne kao kristal.

Zavrti me u krug,

pašću na tlo

pod tvoja stopala.

Neće me biti sram

i tvoja je suza

u moje oči pala.

Polja moja, bez žita,

bez ptica, čekaju

ruke tvoje.

Hladna vjest

skupčana iza vrata

otvara rane što se gnoje.

Zavrti me u krug,

podigni ruke u nebo

nek te ne bude sram.

Sve ožiljke,

pa i ovaj tvoj,

nanio sam sebi sam....

 

30.09.2017.

...

Tvoja ljubav kao plam svijeće... Ugasila se.. Praznih očiju stupaš kao vojska u boj... Tražio sam nešto što je bilo u nama i hladnoća me zatekla... Prijeti mi... Voljeću te u nekom drugom životu jer ovaj je bio stvoren za greške..

20.09.2017.

..........................

Pozdravila me moja mladost, otišla je sa tobom... U sjeni nota ostajem bez riječi. Kako da oslikam pjesmu o nama ? Dim se provlači kroz sjećanja, zajedno s grižnjom savjesti koja lupa mi u srcu..... Okrnjio sam ogledalo da me nesreća prati još koju godinu... (Ne umijem biti sam...) Pisaću ti jednom koliko sam prazan iznutra.... Sve je prazno.. Preturam po tipkama klavira.. A Sus... F major... Ni muzika više nemaju boju tvojih očiju... Zaboravljam... Otkucaj sata na mome stolu odbrojava sve nekdašnje hladne riječi. Dug je dan preda mnom----

29.08.2017.

......

Puno sam ti rekao. Sve svoje strahove... nadanja. Uplašen ti ne trebam, to sam već nekako shvatio.

            Moja jedra kiša patnje je natopila. Toliko su otežala da od svakog daška vjetra zazirem.

Usne ti se počinju micati.

            Znam šta ćeš reći: Ne trebaju popucati da bih stajao na mjestu. To već činim. Čega se bojim, gore ne može biti ?         

            Svaki moj zagrljaj je tvoj. Tvoji su i oni koje sam ranije dao drugima
28.08.2017.

Tantijem za rođendan

Neću te gušiti.

Sama sebi si dovoljan krvnik.

Moja riječ ti neće biti dželat,

moja riječ će ti biti melem.

            Neću te kuditi.

            U sobi, uz mene tik,

            otkucava zadnji sat.

            Oprost urla nijem.

            Moliću se za te,

            za sve koji će nositi tvoj lik.

            Umjesto srdžbe za rođendan poslat

            ću ti na ovu pjesmu tantijem. 

14.08.2017.

......

Ako negdje upisuješ dugove, u mali notes ili rokovnik... upiši mene... Ljubavnik sam tvoj...Naši dani su otišli u zaborav, ali ja sam čovjek od riječi....Najljepšu pjesmu još čuvam za tebe i cestu što vodi u sunčan dan.. Ako negdje tražiš postelju punu šećera, ili ruku da čuva te....dođi do mene....Obožavalac sam tvoj...Oboljelo je ovo vrijeme, rijeke su zaspale....Navućemo zavjese i pustiti radio da svira našu stvar...Brojaćemo dodire.... Ako želiš zaustaviti moje poglede pune sjete, moje misli izgubljene u uvojcima tvojim....donesi svoje usne pune rana...donesi osmijeh i blijedo lice....Možda ću napokon pobjeći mraku koji mi prijeti... „Lady, oči su ti zvijezde....“

21.07.2017.

..

Kad zatvoriš prozor kao stranu ljubavi.
Kad me ispratiš.
U meni duša se davi.
A ti ostaješ i gutaš sujetu kao bezvremensku misao.
Uokviruješ me u sivi ram.
(Još sam mlad. Dok se smijem mlad sam.
 I molim da me u luku obiđete Vi koji ste ostarili.)
Stavi ruku na bijelu haljinu.
Na suze koje ti je donijela.
Nazreš mi se nakad kroz daljinu.
Prišao bih, ali drugi te obgrli i noće te odnese.

07.04.2017.

ODLAZAK

U zagrljaju se kriju rječi

koje ti nisam nikada znao reći.

U srcu se lome strepnje kao vali.

Lakše mi je da ćutim,

osjećam se nekako veći.

Da nas neće biti odavno smo znali.

           

            Okitiću ti suze proljećem,

            uzdah jutrom punim jagorčevine.

            Dugujem ti pregršt zvijezda i mjesečine trun.

            Dugujem ti ljubav urezanu u moj dlan.

            Kad najveći mrak pred tobom sine,

            donijeću ti krčag utjehe pun..

           

            Svi računi se jednom svedu,

            pogled gasne kao umiruća zvijezda.

            Šaptaću ti da se ne bojiš, da te čeka neko moj.

            Sa Anđelima sam odavno na TI.

            I ptica poleti iz gnijezda,

            da nebo čuje njen poj.

 

16.03.2017.

...........

Iskoristio bih ljepše riječi od ovih sušnih, ugnjilih. Nemam ih... i ja sam takav sad. I tuđe ruke su takve.... grudi. Sve je suho i gnjilo, osim sjećanja.

U sjećanjima još uvijek sam mlad. Ti si propupali cvijet pun meda.  Nudiš vatru galaksije.

U sjećanjima noći su zvjezdane i mjesec je pun. Uzimam te kao sudbinu. Uzimam te kao jedinu.

Korak mi je sve teži...ne dostiže pogled. Zaključan sam u krug lakih žena. Odletio bih da imam krila.

Tražim te i danas. Pustim oblake da me ponesu i pogledam u srce. Nekad je bilo crno. Sujetno. Sad je samo umorno.

Šta ide poslije suše? Poplava? Reci dušo gdje si...Tuđe ruke..tuđe grudi me guše....

03.03.2017.

...

            Neko tvoj plače.

            Neko moj je uzeo suze i skrio ih od nas.

            Znaš li draga da je Bog najvio pjesmom tvoj glas.

            Sve mi manje neke znače.

            Tope se polednja lijepa sjećanja na njih.

            Sve će biti tvoje, svaka moja riječ, svaki stih.

            Volio sam te jače.

            U jednom od života bio sam ti sluga.

            I tad je zaboravljena zbog tebe neka druga.

            Život je tužan inače.

            Uzalud sam popravljao svijet na bolje.

            Ko sam ja da popravaljam nešto protiv Božije volje?!

            Neko moj plače.

            Puštam da ga bol mine. Ćutim.

            Ne mogu da pomognem, pomirio sam se s tim.

24.02.2017.

.............

Ako me ubiju na praznoj cesti,

i to čuješ iz neke usputne vijesti,

draga ne plači. Draga ne plači,

opet ćemo se već negdje sresti.

 

Sva razbijena ogledala i ljudi,

ne mogu donijeti nesreću mi,

o mene se samo dobro kači,

zato ne vjeruj im ništa ti.

 

Ako me ubije moja krv izdajnička,

negdje iznenada, mučki, iz krajička.

Glas o tom kao notornu laž označi,

reci: On je voda, ne plaši se kamička.

 

Negdje u nama piše,

od ovog tjela smo više...

                        Kakav god grob mi dali,

                        on će biti za mene mali.

                        Sav kamen da mu se zlati,

                        iz njega će duša procvjetati.

                       

 

16.02.2017.

Sjaj, sjaj...

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.

 

Jutro je na obzorju,

guši Mjesec poljupcima.

Budi uz mene tu,

pokazaćemo mi njima.

 

Ljubi me, ljubi,

usne mi poljupcima porubi. 

Ljubi me, ljubi,

u ovoj igri jutro će da izgubi.

 

Pitaće te što i kako,

ti jezik zagrizi i ćuti.

Mi ćemo sa dobrim lako,

ali može zlo za nas čuti.

 

i.....

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.

 

10.02.2017.

...................

Desno od srca nosim ime koje је snijeg pokrio. Daljine su učinile da te ne vidim.

Rekoše mi da sam izgubio. Nisu mi rekli šta, ni koga. Rekoše da sam odustao. Pitao bih kada, ali znam da će prećutati.

Nekad sam volio gledati more. Valove u daljinama. Imao sam oči pune neotkrivenih svjetova..ruke pune školjki.

            Šta se desilo? Reci mi jesam to na kraju? Zbog čeg pognut gledam zemlju pred sobom?

            Napuštena plaža čeka me. Napuštena zemlja zove me. Srce je postalo kap. Kap u svjetu izgubljenih dodira.

             Sad te nosi vjerovatno neki pasat okeanom. Dalje i dalje. Tražićeš milost u suzi koja ide prema tebi.

            Sad si nečija stvar. Ne pogleda te ujutro. Gubiš dah u želji za gramom lažne ljubavi.

            Sad imaš sve što si željela, osim onog što sam ti planirao darovati. Da li to išta znači ne znam, rećeš mi već jednom.  

07.02.2017.

.........

            Vjetar je danas posebno težak. Donosi promjenu. Šapće mi. Podsjeća kako je biti mlad. 

            Plešemo u sjeni zagušene lampe.  Donio je zvuk violine iz komšiluka. Iskušava me srećom.   

            Volim svoj mrak. Srce puno ožiljaka. Nečistu savjest.Volim sve stare stvari koje pričaju izgubljenim sjajem.

            Negdje u meni stara ura kuca i spominje ime tvoje. Sklapam oči, a violina u c molu nailazi na krešendo.

            Sve se mijenja kad pomislim na tebe. Nebo dobije okus sjete. Duša se skupi u zrno pijeska i praznina ovlada.

            Živim za ovakve trenutke jer u njima zablista kosa tvoja. Čemu ljubav bez tebe. Čemu osmjeh bez tvojih usana.

             Oblaci na tren zaklanjaju mjesec i sjene nestaju. Lampa se gasi. U mraku se nekad jasnije vidi. Otvore se putevi skriveni od očiju.

            Razdvojiću Sredozemno more na dva dijela. Već je svijet i onako podjeljen na moj i tvoj dio. Na sreću i nesreću.

            Svoj dio ću obaviti maglom. Sjeta će biti suza u medresi potopljena pepelom. Praviću se da smo još zajedno.

            Vjetar mi nudi sreću kao lijek. Čemu, kad te nema? Biram mrak jer u njemu kao svetionik se pojavi tvoj lik....

......... i violina ućuti

.    
01.02.2017.

.....

 

            Povrijedim se kad kažem da te se ne sjećam. Povrijedim se i pomislim na trag na tvom tijelu. Zvijezdu na bjeloj puti, negdje ispod rebara ili pedalj više.

            Zaboli me negdje s lijeve strane i fokusiram se na bol. Zamislim da je ona ušica igle i udenem uzdah. Mukli krik.

            Ostala mi je kruna od trnja na  glavi punoj snova. Poznat mi je ovaj film...mislim da ću završiti razapet.

             Ostaviću ti sve na kraju i otići. Otišli su i bolji, zašto ne bih i ja? Voljećemo se i izvan ovog vremena, tamo gdje granice ne postoje.  

Šta je ostalo iskreno među nama?  Šta je to što nas veže pored tolikih života? Znaš li da osjetim te? Sve što si bliža ukus tvoj jasnije prodire kroz sjećanje.

31.01.2017.

......

Povrijedim se kad kažem da te se ne sjećam. Povrijedim se i pomislim na trag na tvom tijelu. Zvijezdu na bjeloj puti, negdje ispod rebara ili više.

            Zaboli me negdje s lijeve strane i fokusiram se na bol. Zamislim da je ona ušica igle i udenem uzdah. Mukli krik.

31.01.2017.

........

Možda sam te želio.

Možda sam bio ranjen boreći se za ljubav.

Možda sam programiran da budem ostavljen.

Možda svijet nije ništa drugo do vizija jednog čovjeka. (Moja nije sigurno.)

Možda iskrivljena realnost grubo nam uzima mladost.

Možda ne pričamo lažno kad se vidimo.

Možda sam te osramotio, zamišljen buljeći u budućnost. Strahujući od nje.

Možda sad baš negdje smije nam se neko naš.

Možda nisam shvatio da me čuvaš od sebe.

Možda je sve divno, ali ja sam sociopata bez rozih naočala.

Možda uživam biti nesretan.... depresivan.

Možda si djevica.

Možda voliš žene.

Možda smo prerasli ljubav. Okraćala je vremenom.

Previše je tu možda...previše varijabli za sreću.

Previše loših odluka.

Biću neshvaćen i osamljen.

Biću neželjen.

Biću ostavljen.

Biću okićen kišom.

Biću svoj na svom.

26.01.2017.

.,...........

Ukrao sam Jesen.... sakrio je u džep od košulje. Ćutim, krijem to od svih. Neće ona meni mjenjati Ljeto. Vi koji volite boju zlata, džaba ćete kucati na moja vrata... žalim, moraćete se pomiriti s tim. Dovoljno je to što sam sam, što sam siv, još da bude Jesen, bio bi to loš crno-bijeli film. Odavno izgubih boje, postah daltonista, ništa mi ne znači lažni sjaj, potonuću nakaradan..Baj, baj...

Uhvatiću i Zimu. Neće ona biti protivteža mojoj duši. Sve da bude bijelo osim prošlosti moje. I Vi što volite Snješka praviti, skijati se, ne tražite me, ja ću gurati svoje. Zabranjene biće i bijele boje. Staviću Zimu u staklenu bocu i zapečatiti voskom, možete raditi šta hoćete, ja ću po svom.

Neću dirati Proljeće. Proljeće može da dođe i ode kad hoće, da donese nebo puno ptica, dotrči onako, iz vica. Mislim da ima neki sjaj i proljetni Maj, ali nema veze. Sve što vrijedi se rodi u Proljeće (Zato sam ja u Jesen..), sve što znači nešto začne se u Proljeće. Šta će onda Jesen i Zima? Skrio sam Jesen, a uhvatiću i Zimu, neću zbog tog u Raj, ma nema veze... Baj, baj..

25.01.2017.

......

            U crno-srebrnom kaputu plešem. Stvari su krhke danas među nama. Vazduh je suh.

Rosom umiveno jutro pjeva suncu. Dugujem ti izvinjenje. Dugujem ti nasušni kruh.

            Put predamnom me iskušava. Nudi mi Tokio, Pariz, London...nudi mi jutra na pješčanim plažama Španije.

Ja bih radije, kaldrmom prema tebi. Sokakom pored crkve do tvoje kuće. Ja bih radije, da bude sve kao ranije.

Nikad nisam saznao, zbog čega sam nesretan. Ko me je to kleo? Otkako si otišla, kazaljke idu unazad.

Tvoj lik pojavi se u odblijesku prošlosti i isčezne. Pijesak izbijeljenih zagrljaja upadne mi u oči i donese jad.

„Daljine nisu to,

što se za dušu primilo...

Pusta su to polja nade

i barikade,

između nas...“

17.01.2017.

.............

            Mogao bih napisati najtužniju pjesmu.

Mogao bih, čemu?

Život će uvijek imati tragičniju temu.

Mogao bih u njoj kleti Boga, sudbinu.

Ne vidim svrhu toga.

Nisu sretni ni oni što se u nebo vinu.

Trpiću, ovaj putem mi je dat s razlogom.

Šta drugo se može?

Imam samo komad neba koji mi je dom.

 

Frank Sinatra- Killing Me Softly


I heard she sang a good song, I heard she had a style.
And so I came to see her and listen for a while.
And there she was this young girl, a stranger to my eyes.

Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song

I felt all flushed with fever, embarrassed by the crowd,
I felt she found my letters and read each one out loud.
I prayed that she would finish but she just kept right on.

Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song


She sang as if he knew me in all my dark despair
and then she looked right through me as if I wasn't there.
But she just came to singing, singing clear and strong.


Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song

22.12.2016.

Srce udaraj..

Srce udaraj..

sve okićene vjetrove...

noći poslužene s maglom.

Srce udaraj...

Mjesečeva mjena je,

On odlazi zauvjek sa njom.

Srce udaraj...

Više neće biti zvjezda..

neće biti sjaja u travi...

Udaraj...

znam da će reći Da,

znam da  će  da slavi...

Srce udaraj..

nek te trubači prate...

nek obori jabuku s krova...

Srce udaraj...

isprati lijepo svate,

nek joj bude sretna ljuba ova..

Srce udaraj,

jer ja nemam snage..

udaraj,

ostali smo bez drage....

15.12.2016.

Prljavi boj

 

Neka tvoj pogled od srebra,

na tren zastane,

na mom licu od  jodi.

Napravio sam te od svog rebra,

i pitam se danima

kuda sve ovo vodi?

 

Pjesmu bez riječi ću ti napisati...

slobodno je pocjepaj i vrati...

 

 

Tvoj glas od sedefne strune,

o nježnosti i ljubavi

priča nekim novima.

U meni hrabrost noćima trune.

Duša sumnja da je kraj...

Čemu, šta se tu sumnjati ima ?

 

Vidiš  li da svakog trena,

bliža mi je postelja njena?

 

Obuvena crvenim izlazećim suncem,

pripremaš zamku novom meni.

Okačićeš mu glavu na zid uz moju.

Umiruje me činjenica da u svem

bilo je trun čiste ljubavi,

a bili smo u prljavom, neiskrenom boju.

 

 

14.12.2016.

.........

Neka tvoj pogled od srebra,

na tren zastane,

na mom licu od  jodi.

Napravio sam te od svog rebra,

i pitam se danima

kuda sve ovo vodi?

09.12.2016.

...........

Tvoje tišine dopiru do mene. Kap, po kap. Kap, po kap....Šta je prostor ? Šta je vrijeme ? Naše usne pričaju i kad su nijeme.....

Sramiću se zbog magle u tvojim očima. Pogled tvoj pun suza neće mi dati mira. Bjeli ždralovi srce su odnijeli. Ždralovi bijeli.

Strepnje su se uselile u srce i pate ga. Utjeha dođe kroz glas anđela. Puste ih da mi  se jave svetcima. Sreća je moja što sam drag bar njima. 

Miriše zima. Vrhovi i snovi će biti još nedostižniji, kao i ti. Januar mi već dugo ne donosi sreću. Kad proljeće grane prema tebi kao rijeka poteću.

 Tvoje tišine dopiru do mene. Kap, po kap. Kap, po kap....Šta je prostor ? Šta je vrijeme ? Naše usne pričaju i kad su nijeme.....

28.11.2016.

....

Nejasna mi je haljina, ali ti si lijepa... i suze biserne nisu me oduševile, sreća da je tu osmijeh tvoj.. Imaš još uvijek pogled pun magle, pun snova... Ukrao bih ih da mogu, jer sam ostao bez svojih.. Tužno, zar ne?

17.11.2016.

.........

Svo vrijeme ovog svijeta je jedan treptaj u kome su prošlost, sadašnjost i budućnost. Misliš da ne znam da dolaziš....znam i osjećam. Majku koja me neće voljeti...tvoje ruke koje hoće. Dah tvoj na svome obrazu...sve sam to već proživio.

            Bezgranična je patnja utkana u ovaj svijet koji nam je dosuđen. Sanjao sam sreću, ali je dosad nisam vidio... da li si ti?  Kuda idemo reci mi....

            Kroz oluje se probijam s pjeskom u ustima. Strah me da ću te razočarati. Stah me da još volim neke bivše. Ne znam, možda ti i treba neko iz hiljadu pogrešnih djelova da ga probaš sastaviti....napraviti boljeg. Možda nosiš dah Isusov pa ćeš me izliječiti...bogalj se nalazi negdje u meni i pruža ruke prema tebi.

16.11.2016.

.,...........

Svi tužni tonovi koje imam u srcu,

isplivaju kad se pojavi osmjeh tvoj.

            Srećem ga na raznim mjestima,

            ali većinom sjećanje izabere za boj.

           

            Na bojnom polju prolipta krv,

            poraženi ne spavam noću.

            Zapis tvoj skriven u tmini,

osuđuje me na samoću.

           

            Sve vode osim moje su plavetne,

            lešinari nebom neprestano kruže.

            Reću ti umjesto molitve za oprost:

            Zaslužio sam da budem sam i duže!

14.11.2016.

...........

„Uvijek je gledala sat...i čim sklope kazaljke krug,

  ko mala bi šaputala tad: da negdje, neko, misli na nju.“

 

Mjenjati se neću. Daj mi vojsku da te odbranim od dana koji su ti ukrali sjaj. Daj mi barku s jedrima da ti vratim mladost. Mjenjati te neću.

             Mjenjati se neću. Tvoj potraga za sobom dio je mojih iskušenja. Znao sam da si dubok vir koji će me odvući na dno. Mjenjati te neću, pa nek pukne sve.

            Naću mir. Zaboraviti zlato koje zove duhove, hrani taštinu. Dobio sam više nego što mi treba, moj vrč je pun vina, svaka nova kap bi se prosula na sto. Mi smo stvoreni za svijet..nije svijet stvoren za nas.

            Naću mir. Suze će zamjeniti smijeh...hladnu pustinju zamjeniće toplo more. Propupalo cvijeće orošeno mojim suzama okrenuće se suncu....isprsiti vjetru. Ti ćeš već jednom zavljeti blues.

            „Uglavnom prođe sve, ali ostane blues.

             Boje se razliju kad ga čujem na  radiu.....“

11.11.2016.

..........

Odavno ti nisam pisao. Pjesmu nemam... sramota me. Sve je uspavano, drveće, cvijeće, sunce...tipke klavira, žice gitare. Potonuću u zaborav i anđela neće biti, jer ćeš ostati iza mene.

Ležim u krevetu i brojim grijehe. Ogriješio sam se o tebe, zar ne? Bog mi je vratio šamarima, ne brini...bremenom koje nosim. Mali ljudi ne razumiju druge i onda ih povređuju. Nikad nisam bio ništa više od nesigurnog djeteta, a to dijete nije bilo doraslo oproštaju. Danas bih te zagrlio, jer šta drugo učiniti nesretnima, osim ponuditi utjehu.

Trebala si me zagrliti.

Imao sam dušu. Cjedio sam je u riječi. Note. Ostala je prazna ljuštura koju ništa nije ispunilo. Moje tijelo, pusta zgrada bez luči na prozoru. Svjetlo si bila ti. Daleko su dani mladosti, daleko smo mi.

Trebao sam te zagrliti.

19.09.2016.

.,...........

U pjeni mora umiru putovanja.

Sjevaju krvave oči.

Gdje su kiše mediterana?

Smješkam se dok me vežu.

Zapalio sam dokaze svoje odbrane.

Vatra je bila lijepa.

Nikad ih naći neće.

Moje uloge su bile nevažne. Sporedne.

Ljubavnik. Lajavac. Juda.

Tako blizu. Tako daleko.

Opraće me rijeka krvi

što pošikljaće iz moga vrata.

I otiću negdje drugdje....

Eh, moje sreće.

Judo! Judo!

Vrište krijući obraz svoj.

Spremio sam jamu i kreč.

Zašto da budem bolji od tolikih

što im se ne zna grob, niti ime.

Uzvikujem: „Naslađujte se, ali znajte,

Ona će meni donijeti cvijeće!“

29.08.2016.

.........

Sjećam se bjelih oblaka umrlih na kraju dana. Sjećam se starih bendova izgubljenih u šansonama. Kinoteka. Ad hoc diskoteke u Vatrogasnom domu. Gramofona u ćošku dnevne sobe. Knjiga o dalekim prerijama Sjeverne Amerike. Stripova.

Sjećam se nematerijalizma. Kafe ukućana s komšijama. Ratluka. Sreće što postoji Milka čokolada.  

Da mogu da poželim jednu želju i nijednu drugu. Želio bih da se ništa nije promjenilo.   

Sjećam se BMX bicikla, građanskog društva, Jadranskog mora punog mladih mađarica,  pecanja sa frendovima, života bez obaveza.

Eh, što nisam diktator, da sve vratim kako je bilo. A bilo je više nego dobro, bilo je svima i bilo je dovoljno. Imam, nije da nemam. Svega imam, osim one bezbrižnosti, dragih ljudi kojima palim svijeće i kafe s komšijama. 

Ni komšije, ni mađarice danas nisu što su bile. Ulice i adrese mjenjaju tajne veze. Sve šifrovano, bezukusno. ...potrošno, pa i ljudi. Mislim da su me već negdje stavili za otpis. Sreća da ovo i ovi neće moći potrajati. Sreća pa sam im se uspio oteti. (Lažem se, nisam.)

23.08.2016.

......

            -Opet si išla frendici u goste i verala se na traktor?

            -Jesam, i šta sad?

            -Rođena si seljanka. Istresi sjeno iz kose. Ne treba mi strašilo u kući... mada ne bi bilo loše da takva otvoriš vrata kad komšija pokuca sa računima za vodu.

            -Otvoriću tvojim roditeljima, ne komšiji. Pa da vide što im se sin usrećio.

            -Znaju oni to već. Ne trebaš im crtati. Mislim da će me i crkva proglasiti za mučenika.Upravo vjećaju starješine o tom.

            -Na krst ćeš ti meni..(smije se. Naginje glavu i istresa sjeno iz kose .)

            -Nego, jel u tom sjenu bilo kakvih tipova?

            -Jeste. (smije se još slađe..)

            -Voljnih da te zadrže?

            -E takvih nije bilo. Ali bio je jedan s mornaskom kapom...

            -Panonski mornar.... Balaš vas je sve zaludio s morem.Čim vidite ravnicu odmah glumite mornare, ne znam jel vam objasnio da se povuklo i neće brzo nazad?

            -Neće? (skuplja obrve u nevjerici.)

            -Neće. I ne planirajte povećanje u budžetu od te vrste turizma. Bar ne ovaj vijek...

            -Možda je i bolje, ne bi imali onda šta kositi...znaš kako smo lijepo skupili sijeno...vezala sam ga žicom i ukrasila suncokretom, sebe maslačcima.

            -Što se ne ukrasi kajmakom i sirom, kad si već išla izigravati seljančicu. Šta da radim s maslačcima, nisu ni za salatu?

            -Nemoguć si, čovjek s tobom ne može lijepo da priča. Ostavim sve mišićave momke, vratim  se tebi, a ti samo o kajmaku i siru...(odmahuje ljutito rukom u mom pravcu i ode se tuširati)

            -Šta bih sad, nije do mene, nisi mi dala da dođem do pršuta...(mrmljam sebi u bradu...)

23.08.2016.

........

Možda kad usnim, zeleni brijeg preletim. Možda te noćas prebolim. Duša moja, nikad nije ni otišla... tu je kraj tebe.

Daljine se pružaju pred očima.Tuđe zlato noć ne čini kraćom...tugu slađom.. Gdje su meni dragi...gdje si ti?

Pisaću ti o svemu što imam. Pisaću ti o jutru koje nije vidjelo nikad cvat zumbula. Sokolu koji ne leti. Pisaću ti o sjećanjima koja lete kao sjene po zidovima. (U koju rječ suze da ulijem, da ne presahnu do tebe?)

Nedostaju mi planine u maglama.... kapije ishrđale. Nedostaje mi sve što je nekad bilo između nas...(osim želje za uspjehom.)

Podjelili smo svjet na pola. Meni prašina, tebi gora zelena. Meni samoća, tebi kuća puna smijeha. Sam sam sve djelio,  niko mi nije kriv......šta će mi, bez tebe nisam ni bio živ.

Ako ikad se vratim, vratiću se nošen vjetrom...da ti čujem glas. Snijegom ime ću ti izvesti. Ako se vratim nikad neću otići.....krila moja, krila sokla, neće neka želja vezati za tuđe bregove....za tuđe obraze.

I evo, prije kraja, svečano se zaklinjem odreću se sveg što sam stekao osim tvoje ljubavi...kad odem Bogu na istinu, da s nečim dokažem da sam bio živ....Oprosti, za sve sam ja ipak bio kriv....

 

16.08.2016.

.........

https://www.youtube.com/watch?v=m6iZl4OZQaI

04.08.2016.

..

                          Mjesec na štulama uporno me zove. Oblaci su nestali, s čim da se igramo ? Dugo sam te sanjao. Sjeverac s ravnica je isprao tvoj lik...sve je vatre pogasio. Kako da te pronađem?

            Šapćem ti da suze gube smisao, već si me oborila s nogu. Bjela haljina je stvorena za tebe. Anđeo si s krilima labuda.

            Na kraju svijeta bio sam i ne vidjeh ljepšu. Vraćao sam se korak po korak i ne vidjeh ljepšu. Dušo, more ću podjeliti za tebe.......   

02.08.2016.

...........

            Zaboravljam miris pečenog kestenja.... pomoliti se za tebe prije nego što zaspem. Zaboravljam kad si rođena.... Zaboravljam.

            Mogla si me podsjetiti kako ljube usne pune višanja. Negdje još postoji kaldrma puna naših koraka. Prošetajmo.....

             Odavno sam spustio sve zastave. Nestala je potreba da bude sve po mom. Ponos se skrio iza zida ćutanja. Da ćutimo?

            Pitaju me za tebe...kažem da zaboravljam. Zaboravljam sva obećanja koja sam dao, a tek ih sad mogu ispuniti. Zaboravljam Gradac... so u tvojoj kosi....ulicu punu smokava....

            Zaboravljam da sam samo jednu ljubav imao, rođenu u žarkom ljetu...  Zaboravljam crkveni toranj...tebe s drugim. Zaboravljam da nastavim dalje...

27.07.2016.

.,...........

            U maglama zvjezde se ne vide,

            i putevi se tope pod nogama...

            Stojim slomljen ćuteći neznanima,

            suzama optočenu priču o nama....

           

            Ženo, izvajana od talasa i sna,

            gdje si zadnji put uz mene stala,

            s njedrima puna vjetra i bagrema,

                        gajtan svilen si mi u ruku dala...

           

            Sve vode su u jednom trenu velike,

            i bedrima svojim mame slabe na dno.

            Nedostižna i svjesna svoje snage,

            svaku sitnicu uzimaš mi za zlo.

           

            Zbogom tebi i ukradenim satima,

            jutru što neće teći našim usnama.

            Brodiću sumrakom pokidanih jedara,

            dok me ne proguta tvog srca tama.

           

25.07.2016.

...

           U maglama zvjezde se ne vide,

            i putevi se tope pod nogama...

            Stojim slomljen ćuteći neznanima,

            suzama optočenu priču o nama....

            Ženo, izvajana od talasa i sna,

            gdje si zadnji put uz mene stala,

            s njedrima puna vjetra i bagrema,

            svilen gajtan si mi od ruku dala...

20.07.2016.

......

Desno od mene, u potkrovlju zaboravljene kuće, putuju tvoji prsti preko navučenih zavjesa. Iscjedila si dušu i skrila se od svih nesretnih ljubavi koje te mogu pronaći....Skrila si se od mene....od sebe.

            Nije loše nekad srce kaliti.....ojačaće. Prođu suze, odnese ih sjeverac, ostanu sjećanja na modre usne boje duda. Kao da je to neko otkriće... kako bi znala razlikovati sreću bez suze u životu? Ja ne bih...

            Jesi primjetila, sve ruže imaju boju tvojih obraza, i trn da ubode kao tvoje riječi koje oćutiš kad me vidiš ?.... Jesi primjetila da se nebo naoblači kad me ne pozdraviš.. i kiša počne padati ? Ma, sve ti znaš...što da ti govorim.

            Lijevo od mene, pod sjenom lipe, stoji neko koga priželjkuješ. Nikome o njemu ne pričaš. Izgubio sam te zbog nekog s kim se ne mogu ni boriti za tvoju ruku. Da te bar želi koliko ja......da bar želi biti uz tebe tu.

            I sati teku nam u samoći...

            ja čekam tebe, ti njega kad će doći...

            I sve nam je grč, nigdje meda,

            oboji kosu u samoći koja sjeda....

            Draga...Draga...

            Pusti me da pređem preko tvoga praga....

18.07.2016.

..........

            Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Srest ćemo se već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubili ovog dana.     

            U proljeće zacijeli grana, valjda će i srce moje. Nije mi prvi put da sam izdan, ali prvi put si me izdala ti.

            O ne...ne smije ti niko ništa reći,sve je oprošteno.. Ja ću bditi, ti mirno spi. Ti mirno dušo uz njega spi.

15.07.2016.

...........

Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom i išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Mi ćemo se sresti već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Sve što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubili ovog dana.    

11.07.2016.

.............

Prihvatiću kraj. Ovo nije bajka. Ovo je bol. Rastežem prazninu rukama..(nekad si bila u njima.)

            Nisam se promjeno. Nisam shvatio. Ovo nije izvinjenje...nije žal...(možda je tek oproštaj.)

            Riječi nježnosti sam čuvao od tebe. Krio ih iza sunca. Ako odeš da mi ništa ne značiš.( Šta sad, kad sam ostao sam sa njima.)

            Čežnja zaustavlja kazajke i noć traje stoljećima. Koračam besciljno maglom okovanim ulicama. ( Iza čijih si vrata usnula?)

            Ovo nije put. Nije početak...ako je početak, onda je početak pakla. ( Dobio sam krvnika, sjećanje na tebe. Čeka me.)

            Sanjam  sreću budan okružen lažnom utjehom. Potežem za pokidanim djelovima života, pokušavajući nacrtati osmijeh.( Iskreno, ne ide me.)

                          Prihvatiću kraj. Ovo nije romansa. Ovo je priča o tvom novom životu. ( Kiša svira uspavanku ljepoti tvojoj.)

            Šta sada? Preturam korake dok te drugi grli. Ne postoji tako daleko mjesto koje će mi dati zaborav.(Obećanja....Obećanja...)

            Skupiću se pod neki modar oblak. Možda si i ti nesretna kao i ja. Daće Bog da nisi. ( Moja duša još te sanja.)

           

08.07.2016.

....

Njegovi znakovi na tebi će me dotući....

04.07.2016.

................

 

            Nebo se spustilo. Gorim. Stopala bosa tvoja uzalud me traže.

            Gledao sam te dok si snivala. Ljepotu tvojih njedara. Grad je snio s tobom. 

            Sreća.

            Gdje je? Moje kormilo je puklo i sve se svodi na dobar vjetar.

                        Obrise luke nisam vidio godinama. Ruke su vezali okovi samoće.

            Zvijezda.

            Koja vodi do tebe?  Koja daruje tvoje poljupce?

            Koračam po sjeni mladosti dok se ti boriš da ne usniš.

            Dani.

            Ukrali su mi ih vali. Oni idu nekom dragom, a mene će rabiti o stijene.

            Kako da ti dođem slomljen? Kako da skrijem poraze od očiju tvojih?

            Sati.

            Život prođe, minut nikada. Ponor je otvoren i gleda u mene.

            Duša moja, zrno pijeska, boli kao otkinuti komad mesa.

            Nebo.

            Spustilo se i skrilo svitanje. Ko li te glada dok sniješ?

            Još nisam, i nikad neću,  zaboraviti okus  meda tvojih njedara.

            Dodiri.

            Pitam se šta mi je  pučina nudila da pođem od tebe?

            Možda je bolje, ostaćeš vječno mlada u mome sjećanju.       

             

23.05.2016.

......

Žigosane komade kože pune boli žrtvujem tvojim riječima. Istrgla si volju da učinim nešto za nas. Zalutali smo u mržnju i kako nazad?

            Dnevnik samoće pišem, ti piši svoj. Davno smo se probudili. Osmjeh prezira i prevara. Poraz bez borbe. Iskapao sam zadnji trun nježnosti koji sam čuvao za tebe.    

             Odumiranje ljubavi pada teže nego što sam mogao slutiti. Kako se zoveš sad? Ako....hrabra si dovoljno da me ostaviš.

            Trava je prerasla stope naše mladosti i crveni obrazi ti se ne vide u polju.  Čednost je tako kratkog vijeka.... sad sve zbrajaš i sa svim trguješ.

            U meni sve dobro gnjije i zaudarati počinje. Na račun druge, uplatiću poljupce pune tuge. Naivna si toliko da me ne cijeniš, а ja da mogu bez tebe.

29.03.2016.

.......

             Bog sve nadoknadi, znam. Reci, šta je šteta do bol u duši ? Nestaće. Dani odnesu tragove poplave. Noći izgorjelu ljetinu.

            Poželi me. Moja si Julija. Moja presuda.

            Šta sad?  Pobjeći ? Nisam siguran...Dugo sam i jurcao, možda je i vrijeme da usporim ?

            Ubijaš me daljinom. Ako, bolje nego da sam sebe otrujem. Taj zadnji stav o sebi i svjetu prepustiću tebi. Spasićeš mi dušu.

            Nisam ti pričao da sam čuvao iznad gorde sjene čempresa jednu noć za nas. Raspukle grane su ostale uskraćene dodira tvojih ruku. Mojih praznih obećanja.

            Slagao bih te ponovo. Slagao sam i druge poslije tebe. Jedina razlika što sam tebe volio.

            Ubij me. Vrijeme je. Rekvijem nek tiho svira. Ostaviću ti alibi. Okićenu krošnju mjesečevim sjajem. Sedefnu šnalu zadenutu u  oproštajno pismo. Ostaviću ti sve gradove koje posjetili nismo i karte putne za njih. Valjda ću tad i ispuniti neko obećanje...kraj je čudo.

            Znam, odavno znam da nisi moja. Čuvao sam te samo tren ili dva. Bila mi je čast.

            Još koji udah i kraj. Preuzeće neko moje breme, ja ću pred Boga okićen tvojim zagrljajem. Sakrio sam ga u srcu za ovu priliku zajedno sa dukatima za skeledžiju. Negdje tamo naći ću proljetnu baštu ispod vječnih platana i čekaću te da ti vratim ljubav.

            Dužnik sam tvoj vječni.

29.02.2016.

................

Mjenjam se na gore,

oćutim sve pogrešne izbore.

Mjenjam se, blijedim,

sve manje i manje vrijedim.

 

            Negdje u meni je pakao. Umrijeću grešan. Spasi me. Spasi dušu moju. Potrošio sam ljepotu tvoju i šta sad? Ni ja više nisam mlad. Stablo koje vjetar samo što nije slomio. Bolje da si me slomila ti.

            Planiram i putovaću. Od sjevera ka jugu, da zagrlim sreću, da zagrlim tugu.  Imam ucrtanu kartu i na njoj krstić koji označava ulicu tvoju. Svi putevi i rijeke slile su se u tvoje oči. Zatvorni krugovi ljubavi puni grijeha.

            Sjećaš li se noći koje smo proveli skupa? Prošlih tonova punih blusa ? Izgrickanih obećanja da te neću pustiti drugom ? Čuo sam da lucidnost moja te nekad zadivi...Lažu zar ne?            Nestao sam i moje ime je zauzela psovka. Ne krivim te.

            Mrak vlada. Staklenim koracima ustajem i liježem. Iznad mog kreveta metronom sve sporije kuca. Posmatram prozore. Čemu zavjese u mraku služe..da najave zadnji čin ?

            Budeš li birala ljubavnika, biraj mlađe..biraj bolje. Na mene ne računaj. Negdje već ima neki od zapada ka istoku..... meni ostavi samoću vječnu, duboku. Ostavi mi taštinu da mi se ruga..jer svi putevi sa sjevera i juga, bili od blata ili zlata, vode pred tvoja vrata.

25.02.2016.

Jednoj Evi

           

            Izabrao sam jednu Evu

            da joj budem Adam..

            Ponikao iz blata

            u prazan ram...

            Izabrao sam jednu Evu

            i opet sam sam.

            Sve priče iz Biblije

            sad je jasno da su laž.

            Moja Eva meni

            ostaje samo omaž....

            Povrijedio sam je riječima,

            sebe težnjama.

            Možda je i ona baš kao i ja,

            s nekim u životu sama.

            Izabrao sam jednu Evu

            da joj budem Adam..

            Nisam umio biti bolji

            i sad me sram.

            Izabrao sam jednu Evu,

            jednako vrijednu kao plam.

            Zašto joj nisam nikad rekao:

            „Trebam te“ samo ja znam.

            Moja priča o Evi nije biblijska,

            u njoj ona ne daje jabuku.

            Moja priča o Evi je puna boli

            i jednaka je jauku.

23.02.2016.

Kad se vratiš

Kad se vratiš neću biti isti.

            Umorni, sami, na izgubljenoj pisti,

            tražićemo sebe

            u ogledalima

            izgubljenih dana.

           

            Kad se vratiš našeg mjesta neće biti,

            nećeš  imati gdje u naručje mi sviti

            svoje ruke,

            izgubljene oči.

            Hladnoća će kapati sa svih strana......

 

            Kad se vratiš lagaću da je sjajno sve,

            da uživam, da vrijeme brzo proteklo je...

            Ljeto ..Zima..

            Ljeto... Zima...

            Prođe dok trepneš.

           

            Kad se vratiš bićeš i dalje  najljepša,

            nikad nije ni mogla biti neka ljepša..

            Pusti moje lice,

            uklesane godine,

            venem ja da ti ne veneš...                   

             

20.01.2016.

..........

Noćas sam pričao sa nebom o tebi. Ne vjeruješ ? Spremi se da stvoriš život po treći put.

18.01.2016.

.....

           -Dođi ovamo.

            -Neću. (Smiješi se)

            -Daću ti kiki.

            -Od čega je?

            -Od jagode.

            -Podmukao si, znaš da te najviše volim.(Pretura nešto po glavici.) Neću, malo je.

            -Podižem ulog, dodajem i bronhi.

            -Hm...Jedan?

            -Jedan.

            -Jedan kiki i jedan bronhi. Još je malo. (Okreće glavu od mene i pretura nešto po telefonu.)

            -Cjenkati se znaš, a da platiš na vrijeme kablovsku to ne znaš.  Opet su mi poslali opomenu.  Kad ostanemo bez kablovske tebe ću okačiti na zid da me zabavaljaš umjesto tv-a, i bolje po tebe da budeš interesantna.

            -Nisam stigla, morala sam sređivati nokte. Da si pravi muškarac primjetio bi kako su lijepi.( Pokazuje nokte lakirane u bijelo s crnim prugama kao detaljima. )

            -Misliš na te zebre?  Ko to ne bi primjetio? Imaš sreće što te moj ćale nije vidio, ustrijelio bi te bez razmišljanja. Zbog njih i ne dam više od kikija i bronhija da dođeš.

            - Ne daš!

            -Ne dam.

            -E, daćeš!

            -E, neću!

            -Nema maženja večeras! U stvari, nema maženja cijeli mjesec!

            -Koji je danas datum ?

            -15-ti.

            - Auu...Mnogo je....

            -Malo je!

            -(Ustajem i krećem prema vratima.)

            -Kuda ćeš? Nema maženja i već se seliš ?

            -Ne selim se, odoh ti kupiti čitav paketić vještice!

            -Ne zaboravi ubaciti Snickers.... i to veliki. I tečnu čokoladu, trebaće nam večeras. (Dobacuje dok izlazim iz stana. Nastavlja preturati po telefonu.)

07.01.2016.

....

Moje su oči strpljive...dočekaću usne tvoje.

22.12.2015.

......

            Ako nekad dođem u Podgoricu, preko blatnjavih kaljuža, usnulih vinograda, potražiću te da pričamo na jednom od tvojih pet jezika. ( Hiljadu razloga postoji zbog kojih neću doć, samo jedan zbog kog bi došao.)

            Ako ponovo krenem za Crnu Goru, (ponekad me sudbina nanese), ponijeću sa sobom hrpu folova da te nasmijem i jedno srce od čokolade. Mjenjaću ga za tvoje. Malo li je ?

            Krenuću u šetnju do omiljenog kafe-a i kao slučajno završiti pred tvojom kapijom. Hoćeš li me poznati? Pružiti dlanove ? Čuvaj se.... odvešću te.

            Hladne kiše padaju. Magle vladaju. Sreća, skrivaju samoću uklesanu u mojim očima.

            Daljina tvoje postelje ubija me.

            Ima nešto u tvome osmijehu. Ne znam jesam ti rekao ? Vjerovatno da nisam. Lijepa si. Ljepša od pobjede kad se smiješ.

            Danas bih tako rado bio anarhist. Sva pravila tuđa porušio odavde do tvog uzglavlja.

            Slaži me.....

            Slaži, da ne voliš nikog drugog.

            Slaži, da si me vječno čekala.

            Slaži me....

            Slaži, neću dramiti oko tog.

            Slaži, jer u laži je možda istina ostala.

11.12.2015.

...........

            Bespomučno smo se vijali po oblacima.

            Skrivali iza zvijezda.

            (Virila si pa sam ti spazio oči. Tako je počelo.)

             Onda smo prestali se gledati i zagazili u blato.

            (Tako se završilo.)

            Dok je trajalo plovili smo riječnim ostrvima.

            Slušali sunce kako izvire.

            Dok je trajalo bili smo redovno u bioskopu.  

            Kupovao sam ti jagode.

            (Sad gmižemo u bijedi svojih slabosti.)

            Dok je trajalo žurio sam da te dočekam na kraju tvoje ulice.

            Šetali smo bez riječi, samo smo se gledali.

            Dok je trajalo smišljao sam šta ću sve učiniti za nas.

            Krili smo se na spratu gradskog kafe-a.

            (Sad izbjegavamo jedno drugo. Koliko se nismo vidjeli?)

            Dok je trajalo kosu si skratila. I čistotu izgubila.

            Ja sam postao zamišljen. Odsutan.

            Dok je trajalo shvatila si da ima života i bez mene.

            Postala si nesretna.

            (Sad se više i ne sjećamo jedno drugom datih obećanja.)

            Dok je trajalo ti si odlučila da ćeš me potražiti u drugima.

            Ja sam čitao novine u lokalu sam.

            Dok je trajalo shvatila si da ti život prolazi bez cilja uz mene.

            Ja sam trčao za uspjehom.

            (Sad imamo sve  što smo željeli. Poraz zajednički slavimo.

            Sad sa tugom gledamo u zvijezde. Ja tražim oči tvoje. Ti bi da se kriješ od svih.

            Sad bi da vratiš čistotu svoju. Ja bih da dam otkaz.

            Sad bi da šetamo bez riječi.

            Da nađemo kafe sa separeima na spratu.

            Da budemo mladi. )

10.12.2015.

.,.......

Mrzim snijeg. Mrzim Zimu i sve što ide s njom. Rodio sam se predaleko od ekvatora i suprotno zdravoj pameti vezao za ovu vrlet. Bor u kamenoj klisuri, e to sam. Ne traži da ti objasnim što sam ovdje i što se smrzavama svake zime. Ne traži da kažem koliko me žila drži blizu tebe koja nisi moja.

            Svake godine, većinom Decembrom, kad okuje led vrh Romanije i svi konji Rogatice sliju se u barake, kao suze u oči, slažem se da ću sledeće godine postati putopisac. Barba. Kuhar na ribarskom brodu.

            Tad slušam more kako razbija stijene. Pletem mreže s kojima ne znam šta ću. Čekam južina da prođe. Tad te tražim pogledom.

            Bože, što sam vidio pučinu koja se srebri na mjesečini? Što sam vidio tvoje oči?

            A ti? Ti i ne primjećuješ da si kamen moj. Da zbog tebe neću nikada vidjeti Kubu. Doručkovati ispod tršnje u Tokiju. Smiješiš se. Drugima. Voliš. Druge.

            Kako rekoh mrzim svaki dan Zime, i stojim iza toga. Mrzim i ovaj 10-ti Decembar. Konji su u štalama. Barke u lukama.Ja u planinama.  A ti u rukama drugog.

           

09.12.2015.

........

Sanjam vrijeme prije vremena. Neiskvareni osmijeh tvoj. Ako je bilo prošlih života nadam se da sam ih proveo s tobom. Ako bude budućih, nadam se da ću te naći prije svih i da ćeš ostati kad te budem nedostojan...a biću te nedostojan. Možda čak i nevjeran.

            Da li bi se našli u ovom životu ranije da sam bio nomad ili recimo samo pjesnik? Ne znam, reci mi. Povedi me. Ako ikad osnuješ crkvu biću prvi sljedbenik tvoj. Klečaću pred tobom kao što ti činiš u željama mojim. Znam, izdaću te. Svi sljedbenici izdaju vjeru svoju prije ili kasnije, a ti si sve u šta vjerujem danas. Ti si sve u šta ću vjerovati sutra.

            Nisam ti rekao, ali zaljubio bih se u tebe bilo kad u životu. I bila bi mi drukčija svakim danom. Pamtio bih sve tvoje osmjehe. Kovrče. Boje kose. Cvijetne haljine. (Ima nešto u ljetnim haljinama što me i danas vrati u mladost.)

            Sanjam vrijeme prije vremena. Sve je bilo jedno i puklo je. Tako smo se i mi razišli, kao kontinenti. Jedino su nam snovi ostali isti. U snovima se nađemo. Smijemo se. Sretni smo. Mlada si ponovo i ljeto je. Volim te. Volim i tvoj osmijeh. Haljinu cvijetnu. Voliš me.

            Možda je i bolje ovako. Ovako te ne mogu izdati. Biću vječno onaj pravi. Tvoje mjesto za omiljeni bjeg..moje ruke. Možda je i bolje što nisam mlad, jer tek sad sam svjestan djela svojih. Na greškama se uči, a ja sam ih lutko imao i previše. Sad mogu biti pravi. (Bar još godinu koju.)

            Ipak, ako bude novih života, čisto da se zna, ja bih radije griješio s tobom. Postao bolji s tobom.  

04.12.2015.

................

(Šetamo. Trči od izloga do izloga pogledima.)

            -Hajde da vidim onaj šal.... što je meden. (Pokazuje na šal u izlogu prodavnice sportske opreme)

            -Lutko, izašli smo u šetnju a ne u shoping. Svoje kolegice sutra pod ruku pa njucaj po gradu. Stvarno mi nije do tog da statiram u nekom boutiqu.

            -E jesi neki. Dobro, ali onda šetamo malo dalje od prve kafane. 

            -Prvu smo prošli, znači sljedeća je moja. Vidi kako je tamo lijep izlog. (Pokazujem na obližnji prepun kafe.)

            -Ništa od tog. Zaboravićeš hodati koliko si se ulijeno. Počinješ i ličiti na Garfilda.

            -A ti na Odija. Idi skakući po boutiqu, ja odoh piti kafu. Sačuvaću ti keksić.

            -Hoćeš ?

            -Hoću.

            -Eto me za minut, nećeš ni otvoriti novine i ne diraj mi keksić.

            (Napokon kafana.)

01.12.2015.

Blues

            Sve velike stvari kad se stave u niz i poredaju,  (onako po abecedi kako li već rade to knjiški moljci), izgledaju mi poslije tebe nevažno. Nebitno.

            Sve te tvoje narukvice. Crvene. Plave. Krstić drveni među grudima. Sad su toliko vrijedni da bih vodio rat zbog njih.

            Ako ikad prođem duž tvoje kapije, ispod okna tvog prozora, hoćeš li dušu otvoriti?

            Sve je danas puno ludila. Nema ni mora u Panoniji. Blues je postao obična stvar. Ja se borim. Za razliku od tebe ne koristim osmijeh kao štiti. Imam metronom i crno bijele tipke klavira. Imam tvoje oči. I sreću kockara.

            Valjda sam u milosti Božijoj. Neće se ljutiti što sam sakrio sat i kalendar. Sakrio sve godine prohujale. Razlio paučionu preko njih. Ne radi sebe. O, ne. Ljepotu tvoju su planirali da diraju.

            Tamničar sam vremena i kuda sad ? Snijeg je zavejao stopala kojim si prošla pored mene. Dan se pokvario i mrak vlada. Kod tebe je krstiće gdje bih usnio ja. 

            Negdje i nekad, stvoriću svoj red. Ravnotežu  između tonova. I tu će biti sve važne stvari. Tvoje oči. Usne. Drveni krstić i šarenih narukvica sto.

            Negdje i nekad, pa makar mi trebao vijek sav. Vrjeme je nebitna stvar. Šta ono zna šta je blues?  

30.11.2015.

Đula

            Bezbroj je cvjetova na zemlji,

            neće ih biti ovog Jula,

            reci draga jesi čula

            uvela je moja đula...

 

            Moje oči, to si ti,                       

            ali moje srce,

            uvijek bilo je,

            cvijet jedne đule.

           

            Zima mi krade dane,

            mladost se davno prosula,

            nikad više topline Jula,

            raste korov gdje je nekad đula.

           

            Šta reći, bar nešto da ostane?

            Sve kamene kule,

            odavde pa do Pule,

            nisu vrijedne bile moje đule.

           

            (Ne plači.

            ti ne plači....

            Kad novi cvijet propupa poslije duge Zime,

            a ti se oprostiš u miru sa svime,

            jedna moja suza kao kap rose,

            biće u cvijetu što ti ga u postelju nose.)

26.11.2015.

................

-(Zviždi, pjeva, cvrkuće, lupa nešto po kuhinji, tjera me da se pomjerim na kauču, istresa jastuke.)

            -Dao bih se kladiti da ne možeš mirno sjediti i ćutati pet minuta kad sam uz tebe.

            -Mogu! (naprći se.)

            -Ne  možeš!

            -Mogu! U šta se kladimo ?

            -Ako dobijem opkladu ćutaćeš pola sata da odgledam film kao čovjek.

            -E ne može, pola sata je puno!

            -Vidiš da si nemoguća. Ne možeš biti mirna ni pet minuta. Evo ti love, ajde kupi sebi nove cipele.

            -(Maznu novčanicu i ode se oblačiti.) Srce si, uvijek padneš na isti fol. Baš sam jutros vidjela jedne iste ja u gradu. (Šmugnu iz stana prije neg sam uspio skontati da me prefarbala.) 

23.11.2015.

..........

-„Idemo ?“

            -„Ma gdje sad ? “

            -„ Idemo!!!“ (Prozbori kroz stisnute zubiće.)

            -„ A da ti ideš, ja ću avionom, pa se nađemo tamo gdje idemo.“

            -„Ne može. Ima u avionima terorista. Ovih dana su im seminari.“

            -„ Kupiću ti zeca ako me ostaviš da sviram.“

            -„Zeca ?“

            -„Da i to genetski modifikovanog. Ove nove koji ne rastu, što ih drže dokone domaćice po kućama. Kupiću ti za njega i mrkve, to je ono što ide u čorbu koju nikad ne praviš.“

            - „Može, ali i ona mora biti genetski modifikovana. Ako je zec, mora i mrkva.“

            -„O.K. kupiću jabuke, pa ih uvalim i tebi i zecu kao modifikovanu mrkvu.“

            -„Ti bi nas prevario. Gdje će ti duša?“

            -„ Znam gdje neće. Vidiš onaj klavir, ni pedlja od njega se ne mičem. A ti lijepo nađi ljubavnika, vrijeme ti je.„

            -„ Pa jeste, vrijeme je. Odoh.“

            -„Čuvaj se i pozdravi mi dublera.“

19.11.2015.

.........

            Veselo, kao vrabac, trčkara po pijaci od šanda do štanda. Nestane u roju šarenih haljina pa se pojavi kao mađioničar među hrpom južnog voća  na drugoj strani pijace. Kao da gledam balet. Uzima avokado sa štanda, podigne ga iznad glave prema nebu (vjerovatno tražeći oblak identičan njemu), mrdne nosićem lijevo-desno, pa odobri kupovinu.

            Tada ja stupam na scenu i plaćam. Naravno i  teglim sve što pazari. Imam osjećaj da novac prezire ili na taj način opravdava potrebu da budem uz nju? Traži mi svrhu ? Ne pokušavam da razumijem njene porive. Guštam dok traje. Mada moram priznati da je neobično vidjeti  muškarca kako nosi ženski roze novčanik po pijaci i plaća.

            -„Lijep je, nisam mogla odoljeti da ga ne kupim.“ (Opravdava kupovinu avokada.)

            -„Vidjećemo kad ga oguliš. Danas je sve plastično. Ne bi ime iznenadilo da ima silikone. Ako ih nađemo poslaćemo ga u realiti da nas sramoti za dobru kintu.“

             -„Ti se svemu podsmijavaš. Šta fali silikonima ? Možda ima negdje štand s njima da kupimo par komada. (smješka se šeretski)“

            -„Ništa, onda šaljem tebe.“

            -(Otkide jedno zrno grožđa i pogodi me s njim.) „Budalo.“ (smije se.) Dajte dvije kile molim lijepo trebaće mi još, vidite s kim imam posla.“ (Obraća se prodavcu.)

            -Molim bijelo, ima manje gvožđa. Ne ostaju modrice.(Dobacujem.)

            -„Ti bi mene u realiti poslao ?“ (Tovari me s još jednom kesom i nastavlja s raspravom.)

            -„Zavisi od kinte. Manje-više me i onako sramotiš pred svijetom. Bar da imam neke koristi od tebe.“ (Podižem kese kao dokaz svojih tvrdnji i nemoćno sliježem ramenima.)

            -(Igra oko mene. Zagleda me sa svih strana.) „Papučar. Eto, to si. Staviću ti i šnalicu u kosu.“ (Smije se.)

            -(Vještica. Spremna je na to. Kuje planove već danima, siguran sam! Jedno jutro kad se  probudim sa šnalom i roze papučama. Ima ćale da se ponosi.) „Molim dvije radi balansa. Da ne vučem na jednu stranu.“

            -„Super, igraćemo se barbike. Plavušo moja.“

            -„Može, ali poslije se igramo doktora i pacijentice. Dr.Feelgood stoji Vam na usluzi madam.“

            -„Aaaa...nema od toga ništa. Nisi bio dobar. Sinoć ti je meso zagorjelo i nisi počistio sto za sobom.“

            -(Glupi šporet, osta na dvojci uključeno kolo....a sto neću da čistim i tačka! Nek se zna ko je muško!) „Ne zezaj, sam se očisti svaki put. Odem do dnevne i kad ponovo uđem u kuhinju sve bude čisto. Nije me zalud koštao kao suvo zlato. Sve vrijeme sam se pitao da nije iz neke plemenite porodice porijeklom. Sad mi je jasno, samočisteći je.“

            -„Nije!“

            -„Onda imamo problem. Imamo gremline u stanu. Neko čisti iza mene. Organizovaću potjeru čim se vratimo, možda i usisavaju bezobraznici jedni. “

            -„Hoćeš? (Smije se.)

            -“Hoću. Platiće oni meni zajedno sa svim paucima na koje naletim, neće tebe niko plašti.“

            -“Moj heroj!“(Ljubi me.) „Igraćemo se doktora.“ (Šapnu mi na uho.“)

18.11.2015.

.....

            Bezbroj je cvjetova na zemlji,

            neće ih biti ovog Jula,

            reci draga jesi čula

            uvela je moja đula...

29.10.2015.

Sretan rođendan Princezo

            (Izvini što kasnim...nisam zaboravio.)

 

            Skupljaš rukama kosu u rep i vežeš je gumicom. Širiš zavjese i osmjehuješ se nebu. Nebo ti je danas more. Danas ti je rođendan. Njegovi dlanovi će donijeti darove. Čežnja je tako daleko.... ja sam još dalje.

            Stavio sam gitaru na vrh ledenjaka da se istopi. Tražio sam previše od nje. Tražio uspavanku tebi za dar. Gdje mi je pamet bila?

            Princezo, znam svoje mjesto, ne brini. Znam da je tuga daleko od tebe..(ja sam s njom.)  i da su tvoja jedra  puna vjetra.... da ti ne trebam. (Vjerovatno sam iz tih razloga pustio gitaru da utihne. Od danas smo na Vi.) Šta ću ti uopšte ? Šta će ti moji dlan pun praznih stanica?

            Imao sam jednu ljubav, više je nemam. Bjele se snjegovi na mome licu. Bujaju kapi ispod očiju. Doću ti kad sklopiš oči samo da bih rekao: Sretan rođendan Princezo! Nemoj se buditi. Ne mogu ostati. Noćas će ti zvjezde u kosu sletjeti. Noćas će ti more oči oprati. Ne boj se dana pred tobom, kad sve nestane..i život ti sreću sakrije...imaćeš ljubav. Ja je više nemam, kod tebe je!

            Sretan rođendan Princezo.

27.10.2015.

-----------

Princezo, znam gdje mi je mjesto, ne brini. Znam da je tuga daleko od tebe..(ja sam s njom.)

16.10.2015.

.......

            Pobjednik si ti meni drug moj. Pobjednik i žrtva. Ustaješ svako jutro odlazeći na beznačajni posao za koji dobiješ par komada papira. Gorku koru hljeba kupuješ s njima. Lice kriješ od svih kiselim osmijehom.

            Neznani junak si ti meni. Orden ću ti postuhmno dodjeliti. Putuješ, a ne odeš dalje od fabrike koja ti uzima tako vrijedne dane. Djeca su ti željna svega. Supruga ti kopne pred očima.

            Ne postavljaš pitanja, niti psuješ Boga. Ćutiš. Ćutiš.

            Nekad si bio sportista i intelektualac. Svirao si gitaru i slikao. Gledao sam tvoje akvarele i nisu loši; amaterski, ali s dušom.

            Mogli smo ti održati za pokoj duše, ne bi ni bili daleko od istine. Do kraja života neće se čuti tvoj glas. Živiš tiše i tiše. I ćutiš....ćutiš.

            Na umu imaš djetinjstvo. Izgubljene rječice pune pastrmke. Pred očima paštetu i parizer.

            Promjenio bi put, ali kako? I sve je tiše i tiše. Ćute. Ljudi oko tebe ćute. Heroji ćute.

01.10.2015.

Deset i dva

Deset i dva,

biram samoću

kao najmanje

od preostalog zla.

Deset i dva,

negdje sam se

zapetljao između

jave i sna.

 

Deset i dva,

kazljke stoje mrtve

poželim da sam

mrtav i ja.

 

Deset i dva,

sahranite me

između

oblaka.

           

30.09.2015.

.......

            Potrošio sam se kao kreda. I svana i iznutra. Nek sve prođe mimo mene, ja ću se zavući u pasiju kućicu i prespavati ostatak godine.

Deset i dva,

biram samoću

kao najmanje

od svakog zla.

25.09.2015.

.......

            Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Negdje...kradom...na sat ili dva. Zaboraviti muža i sve prolazne probleme. Rekao bih ti da te volim. Rekla bi mi da me voliš.. Sve što vrijedi stavili bi u iznajmljenu sobu hotela, u nekom drugom gradu.... u našem gradu... i tu bi ostalo.  Eh...

            Putuješ znam. Pomisliš na to znam. Pomislim na to i sam. Dočekao bih te kao starog druga. To je i najvrjednije čeg se sjećam..... iskrenog prijateljstva koje nije nestalo ni kad je strast izgubila snagu. Da je vratiti sat bili bi pametniji, s manje težnji. Možda bi i izbjegli sve zamke koje nam je život podmetnuo. Eh..

            Sjetićemo se mladosti koja nas je izigrala.... izgubljene boje tvojih obraza....i uraditi pokoji grijeh.  Sve besmislene mostove zapaliti u spavaćoj sobi. Možda, ko zna ? Možda ne bi ni bio grijeh ? Možda je ova razdvojenost grijeh ? Eh...

            Znao bih te pustiti. Ubila bi me kad bi otišla. Navikao sam, ništa za to. Ubijala si me već bezbroj puta. Davno sam se prestao nadati da ćeš svoje sitnice ostaviti kod mene zajedno sa svojim srcem. Ostala je samo jedna .....gumica za kosu. Eh...

             Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Javiti grad, hotel i broj sobe.... i sve bi stalo na sat ili dva. Sve bi bilo predgrađe davno izgubljenog sna. Eh..

07.09.2015.

..........

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

da ću poželjeti nešto što me na tebe sjeća.     

 

Sve je jedna tajna i ništa više.

Kiša briše naše poljupce.

Znaš i sama, što biše biše,

nikad više poljubiti neću te.

 

Dugo smo umirali bez trunka ljeta,

izgnjila srca ne mogu stvoriti plam.

Draga, i pokraj sveg ti si sveta,

a ja, propalica koja će umrijeti sam.

04.09.2015.

........

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

al' nek ostane iza nas nešto što me na tebe sjeća.       

31.08.2015.

Zaboravljam te

Zaboravljam te ..

i ko je kriv za to ?

Zaboravljam te

ne uzmi mi za zlo....

 

            Bijela jedra vode me do Kube. Sloboda. Čuo sam da tamo je komunizam, da tamo je jednakost. Laž draga. Laž. Nema jednakosti na ovom svijetu. Čak i griješimo različito. Patimo različito. Volimo. Evo, ja te volim tako drugačije od drugih.

            Kuba... moja želja, moja ljubav. Biću Hemingvej. Biću starac.... more je tu ispod pramca. Kad prebrodim okean, idem u lov na flamingose... uhvatim čim prije par komada, mjesto pjetlova da nas bude jutrom.

            Poslao sam ti poruku u boci. Na komadu papira je ispisano: Zaljubi se u mene. Voljeću te bezuvjetno. Tvoj Brodolomnik.

            Ponekad učinim pravu stvar. Ponekad sam jak i pravedan.Većinom sam slab i usamljen. Dogodiće se čudo i naćićešeš moje riječi... mene. Preživjeću valjda sve uragane do tad. Vjetrovi su postelja na koju ću leć da bih snio zvjezdano nebo.

           

            Zaboravljam te,

            život mi zaborav poklanja.

            Zaboravljam te,

            neko drugi će da te dosanja.

            Zaboravljam te..

            Zaboravljam te....

            Ne možeš reći,

            da nisam odupirao se.

27.08.2015.

.......

Poslao sam ti poruku u boci. Na komadu papira je ispisano: Zaljubi se u mene. Voljeću te bezuvjetno. Tvoj Brodolomnik.

20.08.2015.

...........

            Neke su suze bile tu prije mene. Nisam sve ja stvorio. Odlazim. Osmjehni mi se krajem usana ljepotice.

            Izbori su moji uvijek bili pogrešni, pa što bi sad bilo drugačije?

            Sjećaš se stjene nad rijekom? Ja se sjećam. Progoni me. Imam negdje još tvoju sliku kako sjediš na njoj. Lubičasta jakna, povelika, je na tebi. Volio sam tvoju mladost, tvoju kosu. (Oženiću jednu s takvom kosom...samo gledaj.) Uz rijeku sad je šetalište. Ja ga doživljavam kao spomenik izgubljenoj mladosti.   

            Prestajem komunicirati sa svijetom, dižem zid ćutanja. Dobri su mu temelji, neće popustiti pred dahom varvara, lažnim propovjednicima.

            Prestajem i žaliti za izgubljenim vremenima. Osmjehni se. Nova mi dolaze, osjećam. Bez obzira šta misliš, neće mi biti o.k. Nemaš za čim žaliti što nećeš biti uz mene. Nemam za čim žaliti što neću biti uz tebe, davno sam shvatio. (Što me onda slike progone ?)

            Reću ti iskreno (sad kad je sve iza nas), da sam te volio i da sam te izdao. Da sam sakrio djelić tebe i da će vječno biti u mom džepu. Ne vjeruješ ? Prebroj poljupce svoje. Reću ti da je moja ljubav umirala dan po dan, kao što umirem i ja. Rutina je otrov koji nam je život poslužio uz mladost i šta da ti kažem...Otrovao sam se. Otrovala si se.

           

            Reću ti zlorudo:

            da nisi jedina zvijezda koja sja...

            da ćeš biti sve bljeđa,

            sve neželjenija...

            da se niko neće sjećati tvog

            pogleda punog rose,

            tvog otiska noge bose.

            Ma, znaš ti i sama,

           da nisi jedina zvijezda koja sja...

            a i ja,

            da ću tražiti u drugoj pramen tvoje kose,

            otisak stopala tvoje noge bose. 

19.08.2015.

.,...........

           Reću ti zlorudo:

            da nisi jedina zvijezda koja sja...

            da ćeš biti sve bljeđa,

            sve neželjenija...

            da se niko neće sjećati tvog

            pogleda punog rose,

            tvog otiska noge bose.

            Ma, znaš ti i sama,

           da nisi jedina zvijezda koja sja...

            a i ja,

            da ću tražiti u drugoj pramen tvoje kose,

            otisak stopala tvoje noge bose.  

           

18.08.2015.

Zbogom veliki Arsene....

                                           O mladosti

Poklanjala si, al' si krala
i nevjerna si bila ti.
Ne, suviše mi nisi dala
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

To škrto sunce što je palo
ta ljubav jadna, krati sni.
Za uspomene to je malo,
o mladosti, mladosti.


Daj, stani na čas
i daj mi snage
da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo
pjesmu svrši
i da se časa ispije.

Jos prepun nade, što da radim
na pola puta tek smo mi.
A jutros već su drugi mladi
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

Da, zbogom
budi bolja s drugim
i daj mu vise nježnosti;
jer to je ništa što ja gubim
o mladosti, mladosti.

11.08.2015.

................

            Nisam bio nikad kao ona...ili jesam? Ma, jesam... od istog smo materijala izvajani. Neka svitanja bolje da se ne dese. Neki ljudi da se ne sretnu. Srce mi je i danas potrgano.

            Podnosim dan za danom gledajući u zatvorena vrata. Sjene se igraju ocrtavajući izgubljene šljive bjelice. Ima nešto blisko između sjećanja i voćki koje sam brao. Shvatiću valjda jednom i tu vezu.

            Ustanem, protegem se da ne zahrđam i odputujem od dnevnog boravka do kuhinje ili spavaće sobe. Daleko je ! (Ako, može mi se..)

            Sredina je mjeseca i bez kinte sam. Tako mi i treba, mogao sam se bogato oženiti. Naći razlog da budem nesretan. Sad sam nesretan i dekintiran, da sam se bogato oženio bio bih samo nesretan. Oženio se bez ljubavi i sad se pati u Porshe-u (Tako bi pričali o meni..ili bih to rekao sam o sebi.) Patnja, nema šta.

            Početak beskraja. Razmaknem zavjese i pogledam zvjezdano nebo. Neke su zvjezde posebne, osjetiš njihovu ljepotu i pokraj toga što su udaljene milijardama svjetlosnih godina. Svirao bi im, možda neki Nocturno. Možda njen Nocturno.

  Imao sam priču o sebi kao pozitivcu. Vjetar je odnio, isprale je kiše. Sve što je laž nestane dok trepneš okom. Pjesak me vuče u rupu bez dna. Sve što čujem su sekunde starog sata koji broje moje trene. Ruga mi se. Govori mi: Još jedan...još jedan prođe, a ti si nesretan...Proće ti čitav život okićen u samoću.

                  Odmahujem rukom i točim dec krvi u kristalnu čašu. Nazdravljam njenom osmijehu, njenoj sreći. Nazdravljam svima koji je čine sretnom, kad ja to nisam mogao. Oženiću se bogato, bar da znam zbog čeg sam nesretan.

10.08.2015.

Možda ?

Možda je Bog u nas zazidao pramen kamena samo da bi zaustavio rijeke iz očiju?

Možda sam sanjar što mislim da postojiš pa ti se radujem?

Možda nisi ništa drugo do igra svjetla i želje za nečijom blizinom?

Možda trošim riječi što te pitam: kako si; svako jutro?

Možda voliš more više nego moj smisao za humor?

Možda me i ne želiš?

Možda sam preobičan?

Možda si se i vjerila?

Udala?

Presahnula od plača?

Možda si sretna, pa ti ne treba vitez?

Možda je ludilo moje isplivalo i sad me guši tvojim likom?

Šizofrenija...?

Možda gledam previše romantičnih filmova?

Možda smo već negdje Mi, ali u paralelnom svemiru?

Možda sam u tom svemiru zlikovac, huligan..a takve voliš?

Možda me Bog kažnjava?

Možda se sam kažnjavam?

Možda si prestala da voliš i zaklela se da nećeš više nikoga?

Možda si popustila i pristala na nekog bližeg...jednostavnijeg?

Možda sama ne vjeruješ u nas?

Možda bi se i javila, ali misliš da ćeš biti luda kao i ja?

Daleko sam?

Preblizu sam?

Premlad?

Prestar?

Možda ti je teško ostaviti nekog nakon svih godina?

Možda si tek upoznala nekog?

Možda slutiš da sam varalica koja će ti obećati samo svjet?

Možda su laste te odvele sa sobom?

Možda si ocrtala svoje srce u pijesku i nestalo je s plimom?

Možda si me prošla i okrznula se o mene, a nisi ni shvatila da sam to ja?

Možda osjetiš prsten moj na domalom prstu i shvatiš da ne postoji, pa pomisliš da ne postojim ni ja?

Možda si emotivac...a emotivci su izumrli ?

Možda kad bi se upoznali ne bi ni bila bajka?

Možda je bolje da se smirim i ja?

Hm...

Možda, ali ne bi bilo interesantno..ni najmanje!
07.08.2015.

..........

Predajem ti se...Bože. Sve je crno i hladno je. Dosta sam i koračao svojim blatom.

Predajem ti se...Bože. Uzeću svoje igračke i sjesti sa patnjom datom.

Ima li uz tebe usamljenih noći?  (Hladni prsti Zime ispisuju tvoje ime.)

Ima li uz tebe izgubljenih dana? (Lica u prolazu, svjedoče o mom porazu.)

31.07.2015.

Ponekad se nađeš na čudnim mjestima :)

http://www.forum.cdm.me/showthread.php?43931-rekli-su-o-ljubavi-citati-odlomci-)/page60

 

Da zamolim Crnogorku (sve crnogorke su na neki neobičan način lijepe.) da potpiše autora ? :))))

hm...

30.07.2015.

Još si lijepa

            Još si lijepa. Godine ti stoje. Ni osmijeh ti ne vene.

            Još si lijepa. Sa mnom je malo drukčije. Vrijeme nije štedjelo mene.

            Još si lijepa. Postaješ dama. Ma, bila si uvijek dama.

            Još si lijepa. Ja sam negdje na pola puta do stuba srama.

            Još si lijepa. Haljine si uvijek voljela... mene kako kad.

            Još si lijepa. Ja imam ljepše, mlađe, a tebe sam vječno rad.

            Još si lijepa. Podsjećaš me na ružu koja niče.

            Još si lijepa. Ja sam uvijek bio loš kraj priče.

            Još si lijepa. Nadam se ćeš to i ostati.

            Još si lijepa. Miris tvojih grudi me često u postelju prati.

            Još si lijepa. Sve će biti dobro znaj.

            Još si lijepa. Ponekad me se sjeti, prije nego svijet izgubi sjaj.

30.07.2015.

.............

U zoru nekad zasjeni tvoja kosa sunce. Probije se koji trag svjetla do zjenica i pomislim da si umjetničko djelo...pomislim da si Venera. Da znaš, nikad neću staviti nijednu sliku u sobu osim tvoje.

            Inje je poleglo na brežuljke Borika. Sad je gore kao na razglednicama...zimska idila.

            Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

            Ruzmarin pod tvojim prozorom i pramen kadulje mijenjaju hiljade kilometara pred nama. Gledao sam taj film, otišli smo i nismo se vratili. Blentav sam, znaš? Ja bih te obožavao; bila bi moja vječna zabluda.

            Ako ipak odemo, molim te da to bude Kuba.... i molim te da se ne vratimo.....

28.07.2015.

.........

Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

22.07.2015.

...................

            Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

            Nestaje noći. Mir se gasi. Gdje se skriti od pakla?

            Pisao sam ti neki dan. Pisao sam ti djelom srca umočenim u ljubav. Ruke moje... ruke moje, davno su prestale sniti...(Nisam ih mogao nagovoriti da napišu ni slova.) Nisu neke riječi, da budem iskren; s njima sam te molio za krajičak osmijeha.

            Reci mi za kraj,

           dah moj koji vene

           govori li ti više od mene ?

           Reci mi za kraj,

            da l' još vjetar sivi

            za tvoje suze me krivi?      

20.07.2015.

.........

Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

21.05.2015.

Prolaznost

Tragom umrlih stopa putujem, i shvatam da sam sljedeći ...

27.04.2015.

Kad nisam njen

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

Kako nekog porediti s njom?

Moja ljubav je smiješna,

guši se u bijedi želja.

Ostario sam bez mjesta kojeg ću zvati dom.

Prva...stota..

ofanziva izgubljenih riječi.

Molio bih je za poljupce.

Trube sviraju jazz u mojoj glavi:

Charlie Parker- Emrbarceable You.

Melodija najbolje opisuje neuhvatljivi dio nje.

Gorda i kad me nema..

Gorda i kad nikog nema..

Ruža izgubljena u polju žita...

Oči su bez boje...

Sve noći su duge,

jutro nikad ne svita...

Kad ode na tren.

Kad znam da nisam njen.

18.04.2015.

100 000

100 000 pregleda..napokon proradio brojač pa se dostigla brojka...nije malo..hvala Vam.

14.04.2015.

................

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

I sad, kako nekog porediti s njom?

09.04.2015.

Pričaj mi

Svi moji brodovi su usidreni,

pričaj mi o modroj pučini,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je šapnu

da se jutro tamo

najčistije rađa.)

Ukrali su mi vjetar,

ostavili vale.

Pričaj mi o Španiji,

jer ako se ne smirim

sjevnuće nož,

izbiće svađa.

Ima mjesto Costa de nešto,

možda Almeria,

u Andaluziji.

U toj Costi,

pivo se pije,

vino se gušta.

Bio sam ti tamo,

nije da nisam,

i hodio kule iznad grada,

a žene...

eh, žene,

ljepota sušta.

 

Svi moji oblaci su nestali,

prčaj mi o iluziji,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je rekao

da je krv

tamo vrela.)

 

Pričaj mi o ljetu,

o zvjezdanoj noći,

koridi,

smrti,

pješčanoj plaži

ispod njenog tijela.

 

Život je podnošljiviji,

smisleniji,

ako se sjetim

daleke Španije,

ako se sjetim

kako je sve bilo

ukusnije ranije...

01.04.2015.

..........

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Zašto sam uopšte otišao

znaće dragi Bog...

 

Noći ne griju srce moje.

Hladno je, zagrli me.

Krv je stala i ne teče,

nema u njoj truna sreće.         

 

Sva su mjesta puna sjećanja,

a bio sam na stotinu.

Probao sam ih utopiti

u crnom vinu.

 

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Proklet sam što sam otišao..

Prokleo me dragi Bog...

27.03.2015.

Vrati, vrati mi...

Vrati, vrati mi,

          dane kada bila mlada si,

          kada bili mladi smo mi.

 

            Nježnost u njima kiptala je,

            i srcem rješavalo se sve,

            sve što odnijelo je srećne sne....

                       

            Vrati, vrati mi,

            jutra kad sam bio važan ti,

            kad smo na nas bili ponosni.

 

            Više ne vidim u tvom oku sjaj,

            mirno dušo ruku mi daj,

            ne moraš reći da je kraj..

 

            Nemam te čim čuvati.

            Namam snage moliti,

            da ostaneš,

            da oprostiš,

            jer ostao ni ja ne bi,

            kad znam sve o sebi...

20.03.2015.

........

 

            Čime da te čuvam?

            Čime da te pokvarim?

            Svjet je sklonio od mene sunce,

            posvađao sam se zbog toga s njim.

           

            Usne su mi prokrvarile,

            so ih izjela..

            Sanjao sam te,

            kosa ti je bila bijela...

 

            Pitao bih te za ljubav,

            znam da je nemaš ..

            Pitao bih te za sreću,

            neću iz inata da znaš!

           

            Naposljetku,

            što da te čuvam?

            Što da te kvarim ?

            Sve si mi ljepša,

            sve si mi draža

            otkako si s njim...

06.03.2015.

Samo jednu ljubav imam...*in memoriam

Samo jednu ljubav imam
a ta ljubav, to si ti
došao sam da ti kažem
da ću s tobom ostati

Samo jednu ljubav tražim
sada sam je našao
došao sam da ti kažem
da bih s tobom ostao

Sleteo sam ti u snove
pitala si, otkud ja
shvatio sam da te volim
kad si me probudila

Sleteo sam ti u snove
malo si se čudila
počeo sam da te ljubim
kad si se probudila

Tražio sam te na moru
i po okeanima
ti si došla tiho, nežno
i sve si promenila

VLADA DIVLJAN


Stariji postovi

San o jednoj ženi
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
154078

Powered by Blogger.ba