San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

23.08.2016.

......

            -Opet si išla frendici u goste i verala se na traktor?

            -Jesam, i šta sad?

            -Rođena si seljanka. Istresi sjeno iz kose. Ne treba mi strašilo u kući... mada ne bi bilo loše da takva otvoriš vrata kad komšija pokuca sa računima za vodu.

            -Otvoriću tvojim roditeljima, ne komšiji. Pa da vide što im se sin usrećio.

            -Znaju oni to već. Ne trebaš im crtati. Mislim da će me i crkva proglasiti za mučenika.Upravo vjećaju starješine o tom.

            -Na krst ćeš ti meni..(smije se. Naginje glavu i istresa sjeno iz kose .)

            -Nego, jel u tom sjenu bilo kakvih tipova?

            -Jeste. (smije se još slađe..)

            -Voljnih da te zadrže?

            -E takvih nije bilo. Ali bio je jedan s mornaskom kapom...

            -Panonski mornar.... Balaš vas je sve zaludio s morem.Čim vidite ravnicu odmah glumite mornare, ne znam jel vam objasnio da se povuklo i neće brzo nazad?

            -Neće? (skuplja obrve u nevjerici.)

            -Neće. I ne planirajte povećanje u budžetu od te vrste turizma. Bar ne ovaj vijek...

            -Možda je i bolje, ne bi imali onda šta kositi...znaš kako smo lijepo skupili sijeno...vezala sam ga žicom i ukrasila suncokretom, sebe maslačcima.

            -Što se ne ukrasi kajmakom i sirom, kad si već išla izigravati seljančicu. Šta da radim s maslačcima, nisu ni za salatu?

            -Nemoguć si, čovjek s tobom ne može lijepo da priča. Ostavim sve mišićave momke, vratim  se tebi, a ti samo o kajmaku i siru...(odmahuje ljutito rukom u mom pravcu i ode se tuširati)

            -Šta bih sad, nije do mene, nisi mi dala da dođem do pršuta...(mrmljam sebi u bradu...)

23.08.2016.

........

Možda kad usnim, zeleni brijeg preletim. Možda te noćas prebolim. Duša moja, nikad nije ni otišla... tu je kraj tebe.

Daljine se pružaju pred očima.Tuđe zlato noć ne čini kraćom...tugu slađom.. Gdje su meni dragi...gdje si ti?

Pisaću ti o svemu što imam. Pisaću ti o jutru koje nije vidjelo nikad cvat zumbula. Sokolu koji ne leti. Pisaću ti o sjećanjima koja lete kao sjene po zidovima. (U koju rječ suze da ulijem, da ne presahnu do tebe?)

Nedostaju mi planine u maglama.... kapije ishrđale. Nedostaje mi sve što je nekad bilo između nas...(osim želje za uspjehom.)

Podjelili smo svjet na pola. Meni prašina, tebi gora zelena. Meni samoća, tebi kuća puna smijeha. Sam sam sve djelio,  niko mi nije kriv......šta će mi, bez tebe nisam ni bio živ.

Ako ikad se vratim, vratiću se nošen vjetrom...da ti čujem glas. Snijegom ime ću ti izvesti. Ako se vratim nikad neću otići.....krila moja, krila sokla, neće neka želja vezati za tuđe bregove....za tuđe obraze.

I evo, prije kraja, svečano se zaklinjem odreću se sveg što sam stekao osim tvoje ljubavi...kad odem Bogu na istinu, da s nečim dokažem da sam bio živ....Oprosti, za sve sam ja ipak bio kriv....

 

16.08.2016.

.........

https://www.youtube.com/watch?v=m6iZl4OZQaI

04.08.2016.

..

                          Mjesec na štulama uporno me zove. Oblaci su nestali, s čim da se igramo ? Dugo sam te sanjao. Sjeverac s ravnica je isprao tvoj lik...sve je vatre pogasio. Kako da te pronađem?

            Šapćem ti da suze gube smisao, već si me oborila s nogu. Bjela haljina je stvorena za tebe. Anđeo si s krilima labuda.

            Na kraju svijeta bio sam i ne vidjeh ljepšu. Vraćao sam se korak po korak i ne vidjeh ljepšu. Dušo, more ću podjeliti za tebe.......   

02.08.2016.

...........

            Zaboravljam miris pečenog kestenja.... pomoliti se za tebe prije nego što zaspem. Zaboravljam kad si rođena.... Zaboravljam.

            Mogla si me podsjetiti kako ljube usne pune višanja. Negdje još postoji kaldrma puna naših koraka. Prošetajmo.....

             Odavno sam spustio sve zastave. Nestala je potreba da bude sve po mom. Ponos se skrio iza zida ćutanja. Da ćutimo?

            Pitaju me za tebe...kažem da zaboravljam. Zaboravljam sva obećanja koja sam dao, a tek ih sad mogu ispuniti. Zaboravljam Gradac... so u tvojoj kosi....ulicu punu smokava....

            Zaboravljam da sam samo jednu ljubav imao, rođenu u žarkom ljetu...  Zaboravljam crkveni toranj...tebe s drugim. Zaboravljam da nastavim dalje...

27.07.2016.

.,...........

            U maglama zvjezde se ne vide,

            i putevi se tope pod nogama...

            Stojim slomljen ćuteći neznanima,

            suzama optočenu priču o nama....

           

            Ženo, izvajana od talasa i sna,

            gdje si zadnji put uz mene stala,

            s njedrima puna vjetra i bagrema,

                        gajtan svilen si mi u ruku dala...

           

            Sve vode su u jednom trenu velike,

            i bedrima svojim mame slabe na dno.

            Nedostižna i svjesna svoje snage,

            svaku sitnicu uzimaš mi za zlo.

           

            Zbogom tebi i ukradenim satima,

            jutru što neće teći našim usnama.

            Brodiću sumrakom pokidanih jedara,

            dok me ne proguta tvog srca tama.

           

25.07.2016.

...

           U maglama zvjezde se ne vide,

            i putevi se tope pod nogama...

            Stojim slomljen ćuteći neznanima,

            suzama optočenu priču o nama....

            Ženo, izvajana od talasa i sna,

            gdje si zadnji put uz mene stala,

            s njedrima puna vjetra i bagrema,

            svilen gajtan si mi od ruku dala...

20.07.2016.

......

Desno od mene, u potkrovlju zaboravljene kuće, putuju tvoji prsti preko navučenih zavjesa. Iscjedila si dušu i skrila se od svih nesretnih ljubavi koje te mogu pronaći....Skrila si se od mene....od sebe.

            Nije loše nekad srce kaliti.....ojačaće. Prođu suze, odnese ih sjeverac, ostanu sjećanja na modre usne boje duda. Kao da je to neko otkriće... kako bi znala razlikovati sreću bez suze u životu? Ja ne bih...

            Jesi primjetila, sve ruže imaju boju tvojih obraza, i trn da ubode kao tvoje riječi koje oćutiš kad me vidiš ?.... Jesi primjetila da se nebo naoblači kad me ne pozdraviš.. i kiša počne padati ? Ma, sve ti znaš...što da ti govorim.

            Lijevo od mene, pod sjenom lipe, stoji neko koga priželjkuješ. Nikome o njemu ne pričaš. Izgubio sam te zbog nekog s kim se ne mogu ni boriti za tvoju ruku. Da te bar želi koliko ja......da bar želi biti uz tebe tu.

            I sati teku nam u samoći...

            ja čekam tebe, ti njega kad će doći...

            I sve nam je grč, nigdje meda,

            oboji kosu u samoći koja sjeda....

            Draga...Draga...

            Pusti me da pređem preko tvoga praga....

18.07.2016.

..........

            Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Srest ćemo se već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubili ovog dana.     

            U proljeće zacijeli grana, valjda će i srce moje. Nije mi prvi put da sam izdan, ali prvi put si me izdala ti.

            O ne...ne smije ti niko ništa reći,sve je oprošteno.. Ja ću bditi, ti mirno spi. Ti mirno dušo uz njega spi.

15.07.2016.

...........

Vjetar mrsi tvoje kose pram. Zvukom kiše bi da te uspava. Ljubavi snivaj, mene nema više...pogasi svjetlo na tremu.

            Biće sjaja zvijezada i poslije mene.. Dunav će i dalje teći. I ti i ja odavno znamo da si krišom i išla njemu....

            Skrij suze kapima kiše....nek osmijeh tvoj blista. Snove smo zatrovali slatkim voćem nevjere.

             Kad odeš večeras ponovo u tuđe ruke, nek ti sve bude oprošteno. Ja bolje nisam znao, sad nek on čuva te.

                Mi ćemo se sresti već negdje ponovo. U nevjerici staćemo bez riječi. Sve će biti bez obrisa osim tvojih usana.

                         Sve što nam treba sada, biće nevrjedno tad. Možda...nekom srećom možda, shvatimo šta smo izgubili ovog dana.    

11.07.2016.

.............

Prihvatiću kraj. Ovo nije bajka. Ovo je bol. Rastežem prazninu rukama..(nekad si bila u njima.)

            Nisam se promjeno. Nisam shvatio. Ovo nije izvinjenje...nije žal...(možda je tek oproštaj.)

            Riječi nježnosti sam čuvao od tebe. Krio ih iza sunca. Ako odeš da mi ništa ne značiš.( Šta sad, kad sam ostao sam sa njima.)

            Čežnja zaustavlja kazajke i noć traje stoljećima. Koračam besciljno maglom okovanim ulicama. ( Iza čijih si vrata usnula?)

            Ovo nije put. Nije početak...ako je početak, onda je početak pakla. ( Dobio sam krvnika, sjećanje na tebe. Čeka me.)

            Sanjam  sreću budan okružen lažnom utjehom. Potežem za pokidanim djelovima života, pokušavajući nacrtati osmijeh.( Iskreno, ne ide me.)

                          Prihvatiću kraj. Ovo nije romansa. Ovo je priča o tvom novom životu. ( Kiša svira uspavanku ljepoti tvojoj.)

            Šta sada? Preturam korake dok te drugi grli. Ne postoji tako daleko mjesto koje će mi dati zaborav.(Obećanja....Obećanja...)

            Skupiću se pod neki modar oblak. Možda si i ti nesretna kao i ja. Daće Bog da nisi. ( Moja duša još te sanja.)

           

08.07.2016.

....

Njegovi znakovi na tebi će me dotući....

04.07.2016.

................

 

            Nebo se spustilo. Gorim. Stopala bosa tvoja uzalud me traže.

            Gledao sam te dok si snivala. Ljepotu tvojih njedara. Grad je snio s tobom. 

            Sreća.

            Gdje je? Moje kormilo je puklo i sve se svodi na dobar vjetar.

                        Obrise luke nisam vidio godinama. Ruke su vezali okovi samoće.

            Zvijezda.

            Koja vodi do tebe?  Koja daruje tvoje poljupce?

            Koračam po sjeni mladosti dok se ti boriš da ne usniš.

            Dani.

            Ukrali su mi ih vali. Oni idu nekom dragom, a mene će rabiti o stijene.

            Kako da ti dođem slomljen? Kako da skrijem poraze od očiju tvojih?

            Sati.

            Život prođe, minut nikada. Ponor je otvoren i gleda u mene.

            Duša moja, zrno pijeska, boli kao otkinuti komad mesa.

            Nebo.

            Spustilo se i skrilo svitanje. Ko li te glada dok sniješ?

            Još nisam, i nikad neću,  zaboraviti okus  meda tvojih njedara.

            Dodiri.

            Pitam se šta mi je  pučina nudila da pođem od tebe?

            Možda je bolje, ostaćeš vječno mlada u mome sjećanju.       

             

23.05.2016.

......

Žigosane komade kože pune boli žrtvujem tvojim riječima. Istrgla si volju da učinim nešto za nas. Zalutali smo u mržnju i kako nazad?

            Dnevnik samoće pišem, ti piši svoj. Davno smo se probudili. Osmjeh prezira i prevara. Poraz bez borbe. Iskapao sam zadnji trun nježnosti koji sam čuvao za tebe.    

             Odumiranje ljubavi pada teže nego što sam mogao slutiti. Kako se zoveš sad? Ako....hrabra si dovoljno da me ostaviš.

            Trava je prerasla stope naše mladosti i crveni obrazi ti se ne vide u polju.  Čednost je tako kratkog vijeka.... sad sve zbrajaš i sa svim trguješ.

            U meni sve dobro gnjije i zaudarati počinje. Na račun druge, uplatiću poljupce pune tuge. Naivna si toliko da me ne cijeniš, а ja da mogu bez tebe.

29.03.2016.

.......

             Bog sve nadoknadi, znam. Reci, šta je šteta do bol u duši ? Nestaće. Dani odnesu tragove poplave. Noći izgorjelu ljetinu.

            Poželi me. Moja si Julija. Moja presuda.

            Šta sad?  Pobjeći ? Nisam siguran...Dugo sam i jurcao, možda je i vrijeme da usporim ?

            Ubijaš me daljinom. Ako, bolje nego da sam sebe otrujem. Taj zadnji stav o sebi i svjetu prepustiću tebi. Spasićeš mi dušu.

            Nisam ti pričao da sam čuvao iznad gorde sjene čempresa jednu noć za nas. Raspukle grane su ostale uskraćene dodira tvojih ruku. Mojih praznih obećanja.

            Slagao bih te ponovo. Slagao sam i druge poslije tebe. Jedina razlika što sam tebe volio.

            Ubij me. Vrijeme je. Rekvijem nek tiho svira. Ostaviću ti alibi. Okićenu krošnju mjesečevim sjajem. Sedefnu šnalu zadenutu u  oproštajno pismo. Ostaviću ti sve gradove koje posjetili nismo i karte putne za njih. Valjda ću tad i ispuniti neko obećanje...kraj je čudo.

            Znam, odavno znam da nisi moja. Čuvao sam te samo tren ili dva. Bila mi je čast.

            Još koji udah i kraj. Preuzeće neko moje breme, ja ću pred Boga okićen tvojim zagrljajem. Sakrio sam ga u srcu za ovu priliku zajedno sa dukatima za skeledžiju. Negdje tamo naći ću proljetnu baštu ispod vječnih platana i čekaću te da ti vratim ljubav.

            Dužnik sam tvoj vječni.

29.02.2016.

................

Mjenjam se na gore,

oćutim sve pogrešne izbore.

Mjenjam se, blijedim,

sve manje i manje vrijedim.

 

            Negdje u meni je pakao. Umrijeću grešan. Spasi me. Spasi dušu moju. Potrošio sam ljepotu tvoju i šta sad? Ni ja više nisam mlad. Stablo koje vjetar samo što nije slomio. Bolje da si me slomila ti.

            Planiram i putovaću. Od sjevera ka jugu, da zagrlim sreću, da zagrlim tugu.  Imam ucrtanu kartu i na njoj krstić koji označava ulicu tvoju. Svi putevi i rijeke slile su se u tvoje oči. Zatvorni krugovi ljubavi puni grijeha.

            Sjećaš li se noći koje smo proveli skupa? Prošlih tonova punih blusa ? Izgrickanih obećanja da te neću pustiti drugom ? Čuo sam da lucidnost moja te nekad zadivi...Lažu zar ne?            Nestao sam i moje ime je zauzela psovka. Ne krivim te.

            Mrak vlada. Staklenim koracima ustajem i liježem. Iznad mog kreveta metronom sve sporije kuca. Posmatram prozore. Čemu zavjese u mraku služe..da najave zadnji čin ?

            Budeš li birala ljubavnika, biraj mlađe..biraj bolje. Na mene ne računaj. Negdje već ima neki od zapada ka istoku..... meni ostavi samoću vječnu, duboku. Ostavi mi taštinu da mi se ruga..jer svi putevi sa sjevera i juga, bili od blata ili zlata, vode pred tvoja vrata.

25.02.2016.

Jednoj Evi

           

            Izabrao sam jednu Evu

            da joj budem Adam..

            Ponikao iz blata

            u prazan ram...

            Izabrao sam jednu Evu

            i opet sam sam.

            Sve priče iz Biblije

            sad je jasno da su laž.

            Moja Eva meni

            ostaje samo omaž....

            Povrijedio sam je riječima,

            sebe težnjama.

            Možda je i ona baš kao i ja,

            s nekim u životu sama.

            Izabrao sam jednu Evu

            da joj budem Adam..

            Nisam umio biti bolji

            i sad me sram.

            Izabrao sam jednu Evu,

            jednako vrijednu kao plam.

            Zašto joj nisam nikad rekao:

            „Trebam te“ samo ja znam.

            Moja priča o Evi nije biblijska,

            u njoj ona ne daje jabuku.

            Moja priča o Evi je puna boli

            i jednaka je jauku.

23.02.2016.

Kad se vratiš

Kad se vratiš neću biti isti.

            Umorni, sami, na izgubljenoj pisti,

            tražićemo sebe

            u ogledalima

            izgubljenih dana.

           

            Kad se vratiš našeg mjesta neće biti,

            nećeš  imati gdje u naručje mi sviti

            svoje ruke,

            izgubljene oči.

            Hladnoća će kapati sa svih strana......

 

            Kad se vratiš lagaću da je sjajno sve,

            da uživam, da vrijeme brzo proteklo je...

            Ljeto ..Zima..

            Ljeto... Zima...

            Prođe dok trepneš.

           

            Kad se vratiš bićeš i dalje  najljepša,

            nikad nije ni mogla biti neka ljepša..

            Pusti moje lice,

            uklesane godine,

            venem ja da ti ne veneš...                   

             

20.01.2016.

..........

Noćas sam pričao sa nebom o tebi. Ne vjeruješ ? Spremi se da stvoriš život po treći put.

18.01.2016.

.....

           -Dođi ovamo.

            -Neću. (Smiješi se)

            -Daću ti kiki.

            -Od čega je?

            -Od jagode.

            -Podmukao si, znaš da te najviše volim.(Pretura nešto po glavici.) Neću, malo je.

            -Podižem ulog, dodajem i bronhi.

            -Hm...Jedan?

            -Jedan.

            -Jedan kiki i jedan bronhi. Još je malo. (Okreće glavu od mene i pretura nešto po telefonu.)

            -Cjenkati se znaš, a da platiš na vrijeme kablovsku to ne znaš.  Opet su mi poslali opomenu.  Kad ostanemo bez kablovske tebe ću okačiti na zid da me zabavaljaš umjesto tv-a, i bolje po tebe da budeš interesantna.

            -Nisam stigla, morala sam sređivati nokte. Da si pravi muškarac primjetio bi kako su lijepi.( Pokazuje nokte lakirane u bijelo s crnim prugama kao detaljima. )

            -Misliš na te zebre?  Ko to ne bi primjetio? Imaš sreće što te moj ćale nije vidio, ustrijelio bi te bez razmišljanja. Zbog njih i ne dam više od kikija i bronhija da dođeš.

            - Ne daš!

            -Ne dam.

            -E, daćeš!

            -E, neću!

            -Nema maženja večeras! U stvari, nema maženja cijeli mjesec!

            -Koji je danas datum ?

            -15-ti.

            - Auu...Mnogo je....

            -Malo je!

            -(Ustajem i krećem prema vratima.)

            -Kuda ćeš? Nema maženja i već se seliš ?

            -Ne selim se, odoh ti kupiti čitav paketić vještice!

            -Ne zaboravi ubaciti Snickers.... i to veliki. I tečnu čokoladu, trebaće nam večeras. (Dobacuje dok izlazim iz stana. Nastavlja preturati po telefonu.)

07.01.2016.

....

Moje su oči strpljive...dočekaću usne tvoje.

22.12.2015.

......

            Ako nekad dođem u Podgoricu, preko blatnjavih kaljuža, usnulih vinograda, potražiću te da pričamo na jednom od tvojih pet jezika. ( Hiljadu razloga postoji zbog kojih neću doć, samo jedan zbog kog bi došao.)

            Ako ponovo krenem za Crnu Goru, (ponekad me sudbina nanese), ponijeću sa sobom hrpu folova da te nasmijem i jedno srce od čokolade. Mjenjaću ga za tvoje. Malo li je ?

            Krenuću u šetnju do omiljenog kafe-a i kao slučajno završiti pred tvojom kapijom. Hoćeš li me poznati? Pružiti dlanove ? Čuvaj se.... odvešću te.

            Hladne kiše padaju. Magle vladaju. Sreća, skrivaju samoću uklesanu u mojim očima.

            Daljina tvoje postelje ubija me.

            Ima nešto u tvome osmijehu. Ne znam jesam ti rekao ? Vjerovatno da nisam. Lijepa si. Ljepša od pobjede kad se smiješ.

            Danas bih tako rado bio anarhist. Sva pravila tuđa porušio odavde do tvog uzglavlja.

            Slaži me.....

            Slaži, da ne voliš nikog drugog.

            Slaži, da si me vječno čekala.

            Slaži me....

            Slaži, neću dramiti oko tog.

            Slaži, jer u laži je možda istina ostala.

11.12.2015.

...........

            Bespomučno smo se vijali po oblacima.

            Skrivali iza zvijezda.

            (Virila si pa sam ti spazio oči. Tako je počelo.)

             Onda smo prestali se gledati i zagazili u blato.

            (Tako se završilo.)

            Dok je trajalo plovili smo riječnim ostrvima.

            Slušali sunce kako izvire.

            Dok je trajalo bili smo redovno u bioskopu.  

            Kupovao sam ti jagode.

            (Sad gmižemo u bijedi svojih slabosti.)

            Dok je trajalo žurio sam da te dočekam na kraju tvoje ulice.

            Šetali smo bez riječi, samo smo se gledali.

            Dok je trajalo smišljao sam šta ću sve učiniti za nas.

            Krili smo se na spratu gradskog kafe-a.

            (Sad izbjegavamo jedno drugo. Koliko se nismo vidjeli?)

            Dok je trajalo kosu si skratila. I čistotu izgubila.

            Ja sam postao zamišljen. Odsutan.

            Dok je trajalo shvatila si da ima života i bez mene.

            Postala si nesretna.

            (Sad se više i ne sjećamo jedno drugom datih obećanja.)

            Dok je trajalo ti si odlučila da ćeš me potražiti u drugima.

            Ja sam čitao novine u lokalu sam.

            Dok je trajalo shvatila si da ti život prolazi bez cilja uz mene.

            Ja sam trčao za uspjehom.

            (Sad imamo sve  što smo željeli. Poraz zajednički slavimo.

            Sad sa tugom gledamo u zvijezde. Ja tražim oči tvoje. Ti bi da se kriješ od svih.

            Sad bi da vratiš čistotu svoju. Ja bih da dam otkaz.

            Sad bi da šetamo bez riječi.

            Da nađemo kafe sa separeima na spratu.

            Da budemo mladi. )

10.12.2015.

.,.......

Mrzim snijeg. Mrzim Zimu i sve što ide s njom. Rodio sam se predaleko od ekvatora i suprotno zdravoj pameti vezao za ovu vrlet. Bor u kamenoj klisuri, e to sam. Ne traži da ti objasnim što sam ovdje i što se smrzavama svake zime. Ne traži da kažem koliko me žila drži blizu tebe koja nisi moja.

            Svake godine, većinom Decembrom, kad okuje led vrh Romanije i svi konji Rogatice sliju se u barake, kao suze u oči, slažem se da ću sledeće godine postati putopisac. Barba. Kuhar na ribarskom brodu.

            Tad slušam more kako razbija stijene. Pletem mreže s kojima ne znam šta ću. Čekam južina da prođe. Tad te tražim pogledom.

            Bože, što sam vidio pučinu koja se srebri na mjesečini? Što sam vidio tvoje oči?

            A ti? Ti i ne primjećuješ da si kamen moj. Da zbog tebe neću nikada vidjeti Kubu. Doručkovati ispod tršnje u Tokiju. Smiješiš se. Drugima. Voliš. Druge.

            Kako rekoh mrzim svaki dan Zime, i stojim iza toga. Mrzim i ovaj 10-ti Decembar. Konji su u štalama. Barke u lukama.Ja u planinama.  A ti u rukama drugog.

           

09.12.2015.

........

Sanjam vrijeme prije vremena. Neiskvareni osmijeh tvoj. Ako je bilo prošlih života nadam se da sam ih proveo s tobom. Ako bude budućih, nadam se da ću te naći prije svih i da ćeš ostati kad te budem nedostojan...a biću te nedostojan. Možda čak i nevjeran.

            Da li bi se našli u ovom životu ranije da sam bio nomad ili recimo samo pjesnik? Ne znam, reci mi. Povedi me. Ako ikad osnuješ crkvu biću prvi sljedbenik tvoj. Klečaću pred tobom kao što ti činiš u željama mojim. Znam, izdaću te. Svi sljedbenici izdaju vjeru svoju prije ili kasnije, a ti si sve u šta vjerujem danas. Ti si sve u šta ću vjerovati sutra.

            Nisam ti rekao, ali zaljubio bih se u tebe bilo kad u životu. I bila bi mi drukčija svakim danom. Pamtio bih sve tvoje osmjehe. Kovrče. Boje kose. Cvijetne haljine. (Ima nešto u ljetnim haljinama što me i danas vrati u mladost.)

            Sanjam vrijeme prije vremena. Sve je bilo jedno i puklo je. Tako smo se i mi razišli, kao kontinenti. Jedino su nam snovi ostali isti. U snovima se nađemo. Smijemo se. Sretni smo. Mlada si ponovo i ljeto je. Volim te. Volim i tvoj osmijeh. Haljinu cvijetnu. Voliš me.

            Možda je i bolje ovako. Ovako te ne mogu izdati. Biću vječno onaj pravi. Tvoje mjesto za omiljeni bjeg..moje ruke. Možda je i bolje što nisam mlad, jer tek sad sam svjestan djela svojih. Na greškama se uči, a ja sam ih lutko imao i previše. Sad mogu biti pravi. (Bar još godinu koju.)

            Ipak, ako bude novih života, čisto da se zna, ja bih radije griješio s tobom. Postao bolji s tobom.  

04.12.2015.

................

(Šetamo. Trči od izloga do izloga pogledima.)

            -Hajde da vidim onaj šal.... što je meden. (Pokazuje na šal u izlogu prodavnice sportske opreme)

            -Lutko, izašli smo u šetnju a ne u shoping. Svoje kolegice sutra pod ruku pa njucaj po gradu. Stvarno mi nije do tog da statiram u nekom boutiqu.

            -E jesi neki. Dobro, ali onda šetamo malo dalje od prve kafane. 

            -Prvu smo prošli, znači sljedeća je moja. Vidi kako je tamo lijep izlog. (Pokazujem na obližnji prepun kafe.)

            -Ništa od tog. Zaboravićeš hodati koliko si se ulijeno. Počinješ i ličiti na Garfilda.

            -A ti na Odija. Idi skakući po boutiqu, ja odoh piti kafu. Sačuvaću ti keksić.

            -Hoćeš ?

            -Hoću.

            -Eto me za minut, nećeš ni otvoriti novine i ne diraj mi keksić.

            (Napokon kafana.)

01.12.2015.

Blues

            Sve velike stvari kad se stave u niz i poredaju,  (onako po abecedi kako li već rade to knjiški moljci), izgledaju mi poslije tebe nevažno. Nebitno.

            Sve te tvoje narukvice. Crvene. Plave. Krstić drveni među grudima. Sad su toliko vrijedni da bih vodio rat zbog njih.

            Ako ikad prođem duž tvoje kapije, ispod okna tvog prozora, hoćeš li dušu otvoriti?

            Sve je danas puno ludila. Nema ni mora u Panoniji. Blues je postao obična stvar. Ja se borim. Za razliku od tebe ne koristim osmijeh kao štiti. Imam metronom i crno bijele tipke klavira. Imam tvoje oči. I sreću kockara.

            Valjda sam u milosti Božijoj. Neće se ljutiti što sam sakrio sat i kalendar. Sakrio sve godine prohujale. Razlio paučionu preko njih. Ne radi sebe. O, ne. Ljepotu tvoju su planirali da diraju.

            Tamničar sam vremena i kuda sad ? Snijeg je zavejao stopala kojim si prošla pored mene. Dan se pokvario i mrak vlada. Kod tebe je krstiće gdje bih usnio ja. 

            Negdje i nekad, stvoriću svoj red. Ravnotežu  između tonova. I tu će biti sve važne stvari. Tvoje oči. Usne. Drveni krstić i šarenih narukvica sto.

            Negdje i nekad, pa makar mi trebao vijek sav. Vrjeme je nebitna stvar. Šta ono zna šta je blues?  

30.11.2015.

Đula

            Bezbroj je cvjetova na zemlji,

            neće ih biti ovog Jula,

            reci draga jesi čula

            uvela je moja đula...

 

            Moje oči, to si ti,                       

            ali moje srce,

            uvijek bilo je,

            cvijet jedne đule.

           

            Zima mi krade dane,

            mladost se davno prosula,

            nikad više topline Jula,

            raste korov gdje je nekad đula.

           

            Šta reći, bar nešto da ostane?

            Sve kamene kule,

            odavde pa do Pule,

            nisu vrijedne bile moje đule.

           

            (Ne plači.

            ti ne plači....

            Kad novi cvijet propupa poslije duge Zime,

            a ti se oprostiš u miru sa svime,

            jedna moja suza kao kap rose,

            biće u cvijetu što ti ga u postelju nose.)

26.11.2015.

................

-(Zviždi, pjeva, cvrkuće, lupa nešto po kuhinji, tjera me da se pomjerim na kauču, istresa jastuke.)

            -Dao bih se kladiti da ne možeš mirno sjediti i ćutati pet minuta kad sam uz tebe.

            -Mogu! (naprći se.)

            -Ne  možeš!

            -Mogu! U šta se kladimo ?

            -Ako dobijem opkladu ćutaćeš pola sata da odgledam film kao čovjek.

            -E ne može, pola sata je puno!

            -Vidiš da si nemoguća. Ne možeš biti mirna ni pet minuta. Evo ti love, ajde kupi sebi nove cipele.

            -(Maznu novčanicu i ode se oblačiti.) Srce si, uvijek padneš na isti fol. Baš sam jutros vidjela jedne iste ja u gradu. (Šmugnu iz stana prije neg sam uspio skontati da me prefarbala.) 

23.11.2015.

..........

-„Idemo ?“

            -„Ma gdje sad ? “

            -„ Idemo!!!“ (Prozbori kroz stisnute zubiće.)

            -„ A da ti ideš, ja ću avionom, pa se nađemo tamo gdje idemo.“

            -„Ne može. Ima u avionima terorista. Ovih dana su im seminari.“

            -„ Kupiću ti zeca ako me ostaviš da sviram.“

            -„Zeca ?“

            -„Da i to genetski modifikovanog. Ove nove koji ne rastu, što ih drže dokone domaćice po kućama. Kupiću ti za njega i mrkve, to je ono što ide u čorbu koju nikad ne praviš.“

            - „Može, ali i ona mora biti genetski modifikovana. Ako je zec, mora i mrkva.“

            -„O.K. kupiću jabuke, pa ih uvalim i tebi i zecu kao modifikovanu mrkvu.“

            -„Ti bi nas prevario. Gdje će ti duša?“

            -„ Znam gdje neće. Vidiš onaj klavir, ni pedlja od njega se ne mičem. A ti lijepo nađi ljubavnika, vrijeme ti je.„

            -„ Pa jeste, vrijeme je. Odoh.“

            -„Čuvaj se i pozdravi mi dublera.“

19.11.2015.

.........

            Veselo, kao vrabac, trčkara po pijaci od šanda do štanda. Nestane u roju šarenih haljina pa se pojavi kao mađioničar među hrpom južnog voća  na drugoj strani pijace. Kao da gledam balet. Uzima avokado sa štanda, podigne ga iznad glave prema nebu (vjerovatno tražeći oblak identičan njemu), mrdne nosićem lijevo-desno, pa odobri kupovinu.

            Tada ja stupam na scenu i plaćam. Naravno i  teglim sve što pazari. Imam osjećaj da novac prezire ili na taj način opravdava potrebu da budem uz nju? Traži mi svrhu ? Ne pokušavam da razumijem njene porive. Guštam dok traje. Mada moram priznati da je neobično vidjeti  muškarca kako nosi ženski roze novčanik po pijaci i plaća.

            -„Lijep je, nisam mogla odoljeti da ga ne kupim.“ (Opravdava kupovinu avokada.)

            -„Vidjećemo kad ga oguliš. Danas je sve plastično. Ne bi ime iznenadilo da ima silikone. Ako ih nađemo poslaćemo ga u realiti da nas sramoti za dobru kintu.“

             -„Ti se svemu podsmijavaš. Šta fali silikonima ? Možda ima negdje štand s njima da kupimo par komada. (smješka se šeretski)“

            -„Ništa, onda šaljem tebe.“

            -(Otkide jedno zrno grožđa i pogodi me s njim.) „Budalo.“ (smije se.) Dajte dvije kile molim lijepo trebaće mi još, vidite s kim imam posla.“ (Obraća se prodavcu.)

            -Molim bijelo, ima manje gvožđa. Ne ostaju modrice.(Dobacujem.)

            -„Ti bi mene u realiti poslao ?“ (Tovari me s još jednom kesom i nastavlja s raspravom.)

            -„Zavisi od kinte. Manje-više me i onako sramotiš pred svijetom. Bar da imam neke koristi od tebe.“ (Podižem kese kao dokaz svojih tvrdnji i nemoćno sliježem ramenima.)

            -(Igra oko mene. Zagleda me sa svih strana.) „Papučar. Eto, to si. Staviću ti i šnalicu u kosu.“ (Smije se.)

            -(Vještica. Spremna je na to. Kuje planove već danima, siguran sam! Jedno jutro kad se  probudim sa šnalom i roze papučama. Ima ćale da se ponosi.) „Molim dvije radi balansa. Da ne vučem na jednu stranu.“

            -„Super, igraćemo se barbike. Plavušo moja.“

            -„Može, ali poslije se igramo doktora i pacijentice. Dr.Feelgood stoji Vam na usluzi madam.“

            -„Aaaa...nema od toga ništa. Nisi bio dobar. Sinoć ti je meso zagorjelo i nisi počistio sto za sobom.“

            -(Glupi šporet, osta na dvojci uključeno kolo....a sto neću da čistim i tačka! Nek se zna ko je muško!) „Ne zezaj, sam se očisti svaki put. Odem do dnevne i kad ponovo uđem u kuhinju sve bude čisto. Nije me zalud koštao kao suvo zlato. Sve vrijeme sam se pitao da nije iz neke plemenite porodice porijeklom. Sad mi je jasno, samočisteći je.“

            -„Nije!“

            -„Onda imamo problem. Imamo gremline u stanu. Neko čisti iza mene. Organizovaću potjeru čim se vratimo, možda i usisavaju bezobraznici jedni. “

            -„Hoćeš? (Smije se.)

            -“Hoću. Platiće oni meni zajedno sa svim paucima na koje naletim, neće tebe niko plašti.“

            -“Moj heroj!“(Ljubi me.) „Igraćemo se doktora.“ (Šapnu mi na uho.“)

18.11.2015.

.....

            Bezbroj je cvjetova na zemlji,

            neće ih biti ovog Jula,

            reci draga jesi čula

            uvela je moja đula...

29.10.2015.

Sretan rođendan Princezo

            (Izvini što kasnim...nisam zaboravio.)

 

            Skupljaš rukama kosu u rep i vežeš je gumicom. Širiš zavjese i osmjehuješ se nebu. Nebo ti je danas more. Danas ti je rođendan. Njegovi dlanovi će donijeti darove. Čežnja je tako daleko.... ja sam još dalje.

            Stavio sam gitaru na vrh ledenjaka da se istopi. Tražio sam previše od nje. Tražio uspavanku tebi za dar. Gdje mi je pamet bila?

            Princezo, znam svoje mjesto, ne brini. Znam da je tuga daleko od tebe..(ja sam s njom.)  i da su tvoja jedra  puna vjetra.... da ti ne trebam. (Vjerovatno sam iz tih razloga pustio gitaru da utihne. Od danas smo na Vi.) Šta ću ti uopšte ? Šta će ti moji dlan pun praznih stanica?

            Imao sam jednu ljubav, više je nemam. Bjele se snjegovi na mome licu. Bujaju kapi ispod očiju. Doću ti kad sklopiš oči samo da bih rekao: Sretan rođendan Princezo! Nemoj se buditi. Ne mogu ostati. Noćas će ti zvjezde u kosu sletjeti. Noćas će ti more oči oprati. Ne boj se dana pred tobom, kad sve nestane..i život ti sreću sakrije...imaćeš ljubav. Ja je više nemam, kod tebe je!

            Sretan rođendan Princezo.

27.10.2015.

-----------

Princezo, znam gdje mi je mjesto, ne brini. Znam da je tuga daleko od tebe..(ja sam s njom.)

16.10.2015.

.......

            Pobjednik si ti meni drug moj. Pobjednik i žrtva. Ustaješ svako jutro odlazeći na beznačajni posao za koji dobiješ par komada papira. Gorku koru hljeba kupuješ s njima. Lice kriješ od svih kiselim osmijehom.

            Neznani junak si ti meni. Orden ću ti postuhmno dodjeliti. Putuješ, a ne odeš dalje od fabrike koja ti uzima tako vrijedne dane. Djeca su ti željna svega. Supruga ti kopne pred očima.

            Ne postavljaš pitanja, niti psuješ Boga. Ćutiš. Ćutiš.

            Nekad si bio sportista i intelektualac. Svirao si gitaru i slikao. Gledao sam tvoje akvarele i nisu loši; amaterski, ali s dušom.

            Mogli smo ti održati za pokoj duše, ne bi ni bili daleko od istine. Do kraja života neće se čuti tvoj glas. Živiš tiše i tiše. I ćutiš....ćutiš.

            Na umu imaš djetinjstvo. Izgubljene rječice pune pastrmke. Pred očima paštetu i parizer.

            Promjenio bi put, ali kako? I sve je tiše i tiše. Ćute. Ljudi oko tebe ćute. Heroji ćute.

01.10.2015.

Deset i dva

Deset i dva,

biram samoću

kao najmanje

od preostalog zla.

Deset i dva,

negdje sam se

zapetljao između

jave i sna.

 

Deset i dva,

kazljke stoje mrtve

poželim da sam

mrtav i ja.

 

Deset i dva,

sahranite me

između

oblaka.

           

30.09.2015.

.......

            Potrošio sam se kao kreda. I svana i iznutra. Nek sve prođe mimo mene, ja ću se zavući u pasiju kućicu i prespavati ostatak godine.

Deset i dva,

biram samoću

kao najmanje

od svakog zla.

25.09.2015.

.......

            Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Negdje...kradom...na sat ili dva. Zaboraviti muža i sve prolazne probleme. Rekao bih ti da te volim. Rekla bi mi da me voliš.. Sve što vrijedi stavili bi u iznajmljenu sobu hotela, u nekom drugom gradu.... u našem gradu... i tu bi ostalo.  Eh...

            Putuješ znam. Pomisliš na to znam. Pomislim na to i sam. Dočekao bih te kao starog druga. To je i najvrjednije čeg se sjećam..... iskrenog prijateljstva koje nije nestalo ni kad je strast izgubila snagu. Da je vratiti sat bili bi pametniji, s manje težnji. Možda bi i izbjegli sve zamke koje nam je život podmetnuo. Eh..

            Sjetićemo se mladosti koja nas je izigrala.... izgubljene boje tvojih obraza....i uraditi pokoji grijeh.  Sve besmislene mostove zapaliti u spavaćoj sobi. Možda, ko zna ? Možda ne bi ni bio grijeh ? Možda je ova razdvojenost grijeh ? Eh...

            Znao bih te pustiti. Ubila bi me kad bi otišla. Navikao sam, ništa za to. Ubijala si me već bezbroj puta. Davno sam se prestao nadati da ćeš svoje sitnice ostaviti kod mene zajedno sa svojim srcem. Ostala je samo jedna .....gumica za kosu. Eh...

             Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Javiti grad, hotel i broj sobe.... i sve bi stalo na sat ili dva. Sve bi bilo predgrađe davno izgubljenog sna. Eh..

07.09.2015.

..........

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

da ću poželjeti nešto što me na tebe sjeća.     

 

Sve je jedna tajna i ništa više.

Kiša briše naše poljupce.

Znaš i sama, što biše biše,

nikad više poljubiti neću te.

 

Dugo smo umirali bez trunka ljeta,

izgnjila srca ne mogu stvoriti plam.

Draga, i pokraj sveg ti si sveta,

a ja, propalica koja će umrijeti sam.

04.09.2015.

........

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

al' nek ostane iza nas nešto što me na tebe sjeća.       

31.08.2015.

Zaboravljam te

Zaboravljam te ..

i ko je kriv za to ?

Zaboravljam te

ne uzmi mi za zlo....

 

            Bijela jedra vode me do Kube. Sloboda. Čuo sam da tamo je komunizam, da tamo je jednakost. Laž draga. Laž. Nema jednakosti na ovom svijetu. Čak i griješimo različito. Patimo različito. Volimo. Evo, ja te volim tako drugačije od drugih.

            Kuba... moja želja, moja ljubav. Biću Hemingvej. Biću starac.... more je tu ispod pramca. Kad prebrodim okean, idem u lov na flamingose... uhvatim čim prije par komada, mjesto pjetlova da nas bude jutrom.

            Poslao sam ti poruku u boci. Na komadu papira je ispisano: Zaljubi se u mene. Voljeću te bezuvjetno. Tvoj Brodolomnik.

            Ponekad učinim pravu stvar. Ponekad sam jak i pravedan.Većinom sam slab i usamljen. Dogodiće se čudo i naćićešeš moje riječi... mene. Preživjeću valjda sve uragane do tad. Vjetrovi su postelja na koju ću leć da bih snio zvjezdano nebo.

           

            Zaboravljam te,

            život mi zaborav poklanja.

            Zaboravljam te,

            neko drugi će da te dosanja.

            Zaboravljam te..

            Zaboravljam te....

            Ne možeš reći,

            da nisam odupirao se.

27.08.2015.

.......

Poslao sam ti poruku u boci. Na komadu papira je ispisano: Zaljubi se u mene. Voljeću te bezuvjetno. Tvoj Brodolomnik.

20.08.2015.

...........

            Neke su suze bile tu prije mene. Nisam sve ja stvorio. Odlazim. Osmjehni mi se krajem usana ljepotice.

            Izbori su moji uvijek bili pogrešni, pa što bi sad bilo drugačije?

            Sjećaš se stjene nad rijekom? Ja se sjećam. Progoni me. Imam negdje još tvoju sliku kako sjediš na njoj. Lubičasta jakna, povelika, je na tebi. Volio sam tvoju mladost, tvoju kosu. (Oženiću jednu s takvom kosom...samo gledaj.) Uz rijeku sad je šetalište. Ja ga doživljavam kao spomenik izgubljenoj mladosti.   

            Prestajem komunicirati sa svijetom, dižem zid ćutanja. Dobri su mu temelji, neće popustiti pred dahom varvara, lažnim propovjednicima.

            Prestajem i žaliti za izgubljenim vremenima. Osmjehni se. Nova mi dolaze, osjećam. Bez obzira šta misliš, neće mi biti o.k. Nemaš za čim žaliti što nećeš biti uz mene. Nemam za čim žaliti što neću biti uz tebe, davno sam shvatio. (Što me onda slike progone ?)

            Reću ti iskreno (sad kad je sve iza nas), da sam te volio i da sam te izdao. Da sam sakrio djelić tebe i da će vječno biti u mom džepu. Ne vjeruješ ? Prebroj poljupce svoje. Reću ti da je moja ljubav umirala dan po dan, kao što umirem i ja. Rutina je otrov koji nam je život poslužio uz mladost i šta da ti kažem...Otrovao sam se. Otrovala si se.

           

            Reću ti zlorudo:

            da nisi jedina zvijezda koja sja...

            da ćeš biti sve bljeđa,

            sve neželjenija...

            da se niko neće sjećati tvog

            pogleda punog rose,

            tvog otiska noge bose.

            Ma, znaš ti i sama,

           da nisi jedina zvijezda koja sja...

            a i ja,

            da ću tražiti u drugoj pramen tvoje kose,

            otisak stopala tvoje noge bose. 

19.08.2015.

.,...........

           Reću ti zlorudo:

            da nisi jedina zvijezda koja sja...

            da ćeš biti sve bljeđa,

            sve neželjenija...

            da se niko neće sjećati tvog

            pogleda punog rose,

            tvog otiska noge bose.

            Ma, znaš ti i sama,

           da nisi jedina zvijezda koja sja...

            a i ja,

            da ću tražiti u drugoj pramen tvoje kose,

            otisak stopala tvoje noge bose.  

           

18.08.2015.

Zbogom veliki Arsene....

                                           O mladosti

Poklanjala si, al' si krala
i nevjerna si bila ti.
Ne, suviše mi nisi dala
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

To škrto sunce što je palo
ta ljubav jadna, krati sni.
Za uspomene to je malo,
o mladosti, mladosti.


Daj, stani na čas
i daj mi snage
da oprostim se bar od nje,
I da mi društvo
pjesmu svrši
i da se časa ispije.

Jos prepun nade, što da radim
na pola puta tek smo mi.
A jutros već su drugi mladi
o mladosti, o mladosti
o mladosti moja.

Da, zbogom
budi bolja s drugim
i daj mu vise nježnosti;
jer to je ništa što ja gubim
o mladosti, mladosti.

11.08.2015.

................

            Nisam bio nikad kao ona...ili jesam? Ma, jesam... od istog smo materijala izvajani. Neka svitanja bolje da se ne dese. Neki ljudi da se ne sretnu. Srce mi je i danas potrgano.

            Podnosim dan za danom gledajući u zatvorena vrata. Sjene se igraju ocrtavajući izgubljene šljive bjelice. Ima nešto blisko između sjećanja i voćki koje sam brao. Shvatiću valjda jednom i tu vezu.

            Ustanem, protegem se da ne zahrđam i odputujem od dnevnog boravka do kuhinje ili spavaće sobe. Daleko je ! (Ako, može mi se..)

            Sredina je mjeseca i bez kinte sam. Tako mi i treba, mogao sam se bogato oženiti. Naći razlog da budem nesretan. Sad sam nesretan i dekintiran, da sam se bogato oženio bio bih samo nesretan. Oženio se bez ljubavi i sad se pati u Porshe-u (Tako bi pričali o meni..ili bih to rekao sam o sebi.) Patnja, nema šta.

            Početak beskraja. Razmaknem zavjese i pogledam zvjezdano nebo. Neke su zvjezde posebne, osjetiš njihovu ljepotu i pokraj toga što su udaljene milijardama svjetlosnih godina. Svirao bi im, možda neki Nocturno. Možda njen Nocturno.

  Imao sam priču o sebi kao pozitivcu. Vjetar je odnio, isprale je kiše. Sve što je laž nestane dok trepneš okom. Pjesak me vuče u rupu bez dna. Sve što čujem su sekunde starog sata koji broje moje trene. Ruga mi se. Govori mi: Još jedan...još jedan prođe, a ti si nesretan...Proće ti čitav život okićen u samoću.

                  Odmahujem rukom i točim dec krvi u kristalnu čašu. Nazdravljam njenom osmijehu, njenoj sreći. Nazdravljam svima koji je čine sretnom, kad ja to nisam mogao. Oženiću se bogato, bar da znam zbog čeg sam nesretan.

10.08.2015.

Možda ?

Možda je Bog u nas zazidao pramen kamena samo da bi zaustavio rijeke iz očiju?

Možda sam sanjar što mislim da postojiš pa ti se radujem?

Možda nisi ništa drugo do igra svjetla i želje za nečijom blizinom?

Možda trošim riječi što te pitam: kako si; svako jutro?

Možda voliš more više nego moj smisao za humor?

Možda me i ne želiš?

Možda sam preobičan?

Možda si se i vjerila?

Udala?

Presahnula od plača?

Možda si sretna, pa ti ne treba vitez?

Možda je ludilo moje isplivalo i sad me guši tvojim likom?

Šizofrenija...?

Možda gledam previše romantičnih filmova?

Možda smo već negdje Mi, ali u paralelnom svemiru?

Možda sam u tom svemiru zlikovac, huligan..a takve voliš?

Možda me Bog kažnjava?

Možda se sam kažnjavam?

Možda si prestala da voliš i zaklela se da nećeš više nikoga?

Možda si popustila i pristala na nekog bližeg...jednostavnijeg?

Možda sama ne vjeruješ u nas?

Možda bi se i javila, ali misliš da ćeš biti luda kao i ja?

Daleko sam?

Preblizu sam?

Premlad?

Prestar?

Možda ti je teško ostaviti nekog nakon svih godina?

Možda si tek upoznala nekog?

Možda slutiš da sam varalica koja će ti obećati samo svjet?

Možda su laste te odvele sa sobom?

Možda si ocrtala svoje srce u pijesku i nestalo je s plimom?

Možda si me prošla i okrznula se o mene, a nisi ni shvatila da sam to ja?

Možda osjetiš prsten moj na domalom prstu i shvatiš da ne postoji, pa pomisliš da ne postojim ni ja?

Možda si emotivac...a emotivci su izumrli ?

Možda kad bi se upoznali ne bi ni bila bajka?

Možda je bolje da se smirim i ja?

Hm...

Možda, ali ne bi bilo interesantno..ni najmanje!
07.08.2015.

..........

Predajem ti se...Bože. Sve je crno i hladno je. Dosta sam i koračao svojim blatom.

Predajem ti se...Bože. Uzeću svoje igračke i sjesti sa patnjom datom.

Ima li uz tebe usamljenih noći?  (Hladni prsti Zime ispisuju tvoje ime.)

Ima li uz tebe izgubljenih dana? (Lica u prolazu, svjedoče o mom porazu.)

31.07.2015.

Ponekad se nađeš na čudnim mjestima :)

http://www.forum.cdm.me/showthread.php?43931-rekli-su-o-ljubavi-citati-odlomci-)/page60

 

Da zamolim Crnogorku (sve crnogorke su na neki neobičan način lijepe.) da potpiše autora ? :))))

hm...

30.07.2015.

Još si lijepa

            Još si lijepa. Godine ti stoje. Ni osmijeh ti ne vene.

            Još si lijepa. Sa mnom je malo drukčije. Vrijeme nije štedjelo mene.

            Još si lijepa. Postaješ dama. Ma, bila si uvijek dama.

            Još si lijepa. Ja sam negdje na pola puta do stuba srama.

            Još si lijepa. Haljine si uvijek voljela... mene kako kad.

            Još si lijepa. Ja imam ljepše, mlađe, a tebe sam vječno rad.

            Još si lijepa. Podsjećaš me na ružu koja niče.

            Još si lijepa. Ja sam uvijek bio loš kraj priče.

            Još si lijepa. Nadam se ćeš to i ostati.

            Još si lijepa. Miris tvojih grudi me često u postelju prati.

            Još si lijepa. Sve će biti dobro znaj.

            Još si lijepa. Ponekad me se sjeti, prije nego svijet izgubi sjaj.

30.07.2015.

.............

U zoru nekad zasjeni tvoja kosa sunce. Probije se koji trag svjetla do zjenica i pomislim da si umjetničko djelo...pomislim da si Venera. Da znaš, nikad neću staviti nijednu sliku u sobu osim tvoje.

            Inje je poleglo na brežuljke Borika. Sad je gore kao na razglednicama...zimska idila.

            Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

            Ruzmarin pod tvojim prozorom i pramen kadulje mijenjaju hiljade kilometara pred nama. Gledao sam taj film, otišli smo i nismo se vratili. Blentav sam, znaš? Ja bih te obožavao; bila bi moja vječna zabluda.

            Ako ipak odemo, molim te da to bude Kuba.... i molim te da se ne vratimo.....

28.07.2015.

.........

Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

22.07.2015.

...................

            Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

            Nestaje noći. Mir se gasi. Gdje se skriti od pakla?

            Pisao sam ti neki dan. Pisao sam ti djelom srca umočenim u ljubav. Ruke moje... ruke moje, davno su prestale sniti...(Nisam ih mogao nagovoriti da napišu ni slova.) Nisu neke riječi, da budem iskren; s njima sam te molio za krajičak osmijeha.

            Reci mi za kraj,

           dah moj koji vene

           govori li ti više od mene ?

           Reci mi za kraj,

            da l' još vjetar sivi

            za tvoje suze me krivi?      

20.07.2015.

.........

Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

21.05.2015.

Prolaznost

Tragom umrlih stopa putujem, i shvatam da sam sljedeći ...

27.04.2015.

Kad nisam njen

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

Kako nekog porediti s njom?

Moja ljubav je smiješna,

guši se u bijedi želja.

Ostario sam bez mjesta kojeg ću zvati dom.

Prva...stota..

ofanziva izgubljenih riječi.

Molio bih je za poljupce.

Trube sviraju jazz u mojoj glavi:

Charlie Parker- Emrbarceable You.

Melodija najbolje opisuje neuhvatljivi dio nje.

Gorda i kad me nema..

Gorda i kad nikog nema..

Ruža izgubljena u polju žita...

Oči su bez boje...

Sve noći su duge,

jutro nikad ne svita...

Kad ode na tren.

Kad znam da nisam njen.

18.04.2015.

100 000

100 000 pregleda..napokon proradio brojač pa se dostigla brojka...nije malo..hvala Vam.

14.04.2015.

................

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

I sad, kako nekog porediti s njom?

09.04.2015.

Pričaj mi

Svi moji brodovi su usidreni,

pričaj mi o modroj pučini,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je šapnu

da se jutro tamo

najčistije rađa.)

Ukrali su mi vjetar,

ostavili vale.

Pričaj mi o Španiji,

jer ako se ne smirim

sjevnuće nož,

izbiće svađa.

Ima mjesto Costa de nešto,

možda Almeria,

u Andaluziji.

U toj Costi,

pivo se pije,

vino se gušta.

Bio sam ti tamo,

nije da nisam,

i hodio kule iznad grada,

a žene...

eh, žene,

ljepota sušta.

 

Svi moji oblaci su nestali,

prčaj mi o iluziji,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je rekao

da je krv

tamo vrela.)

 

Pričaj mi o ljetu,

o zvjezdanoj noći,

koridi,

smrti,

pješčanoj plaži

ispod njenog tijela.

 

Život je podnošljiviji,

smisleniji,

ako se sjetim

daleke Španije,

ako se sjetim

kako je sve bilo

ukusnije ranije...

01.04.2015.

..........

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Zašto sam uopšte otišao

znaće dragi Bog...

 

Noći ne griju srce moje.

Hladno je, zagrli me.

Krv je stala i ne teče,

nema u njoj truna sreće.         

 

Sva su mjesta puna sjećanja,

a bio sam na stotinu.

Probao sam ih utopiti

u crnom vinu.

 

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Proklet sam što sam otišao..

Prokleo me dragi Bog...

27.03.2015.

Vrati, vrati mi...

Vrati, vrati mi,

          dane kada bila mlada si,

          kada bili mladi smo mi.

 

            Nježnost u njima kiptala je,

            i srcem rješavalo se sve,

            sve što odnijelo je srećne sne....

                       

            Vrati, vrati mi,

            jutra kad sam bio važan ti,

            kad smo na nas bili ponosni.

 

            Više ne vidim u tvom oku sjaj,

            mirno dušo ruku mi daj,

            ne moraš reći da je kraj..

 

            Nemam te čim čuvati.

            Namam snage moliti,

            da ostaneš,

            da oprostiš,

            jer ostao ni ja ne bi,

            kad znam sve o sebi...

20.03.2015.

........

 

            Čime da te čuvam?

            Čime da te pokvarim?

            Svjet je sklonio od mene sunce,

            posvađao sam se zbog toga s njim.

           

            Usne su mi prokrvarile,

            so ih izjela..

            Sanjao sam te,

            kosa ti je bila bijela...

 

            Pitao bih te za ljubav,

            znam da je nemaš ..

            Pitao bih te za sreću,

            neću iz inata da znaš!

           

            Naposljetku,

            što da te čuvam?

            Što da te kvarim ?

            Sve si mi ljepša,

            sve si mi draža

            otkako si s njim...

06.03.2015.

Samo jednu ljubav imam...*in memoriam

Samo jednu ljubav imam
a ta ljubav, to si ti
došao sam da ti kažem
da ću s tobom ostati

Samo jednu ljubav tražim
sada sam je našao
došao sam da ti kažem
da bih s tobom ostao

Sleteo sam ti u snove
pitala si, otkud ja
shvatio sam da te volim
kad si me probudila

Sleteo sam ti u snove
malo si se čudila
počeo sam da te ljubim
kad si se probudila

Tražio sam te na moru
i po okeanima
ti si došla tiho, nežno
i sve si promenila

VLADA DIVLJAN

05.03.2015.

................

Utkaću se u nebo, šilo sam. Gdje mi je bilo srce sad je praznina, provuci bijelu nit kroz njega-izvesćemo oblak.

            Biću slobodan, ne plači mala. Svaka priča ima kraj. Ova scena je postala preteška za mene.

            Kao u starom crno-bijelom filmu odlazim. Da možeš čitati mi misli shvatila bi da sam sretan. Nisam ti ja više heroj za ovaj svijet. Jednostavno ne shvatam gdje je tvoja ljepota nestala.

            Izvini, mala. Nije do mene. Život nije bajka, najviše je vjest iz novina.

            Povrjedio sam se hiljadu puta. Povrijedio sam te bar jednom više. (Valjda nisam znao bolje.) Ovu šaku zemlje što sam ostaviću vjetru.

            Utkaću se u nebo, bijela nit sam. Pođi sa monom, znaš da ne mogu biti sam.

04.03.2015.

.........

Kad padne prvi snijeg i djeca se razbježe po obližnjem brdu, pomislim: Zašto nisam mlad ? Sve je nevažno danas. Pahulje, sanke, snješko...

            Trebaće novca za ogrjev. Glupi snijeg. Cipele su mi mokre. Moram iz ormara izvući šal.

            Razvlači se bjelilo po putu kao tijesto. Kad bolje razmislim sa zimom zavladalo je sivilo (osim snijega)..Nebo. Asfalt .Odjeća prolaznika. Moje ruke. Kao crno-bijeli film. Loša monodrama, e.. to je.

            Koračam prema stanu pokušavajući se sjetiti crvene haljine..i rumenih usana koje su me nekad ljubile (prislino, da ne puknem po šavovima). Zaboravljam...Hm...Koliko sam godina imao? Koliko je bilo poljubaca te večeri..Mislim da su joj usne imale okus trešanja. Ne znam...Više nisam siguran.

            Vrijeme se pogoršava, prelazi u mećavu...Čemu  vriska djeco...Čemu radost oko nečeg što će te zaboraviti dok trepnete okom..

            Prerastao sam sreću izgleda....Gdje bih mogao naći večeras par crvenih trešanja? 

28.01.2015.

Alternativne stranice..

http://ladacki.blog.rs/blog/ladacki na ovim stranicama cete moci i dalje citati nove postove.http://ladackiblogger.blogspot.com

26.01.2015.

Umjesto oproštaja!

     Kopirao sam danas svoje riječi pisane sebi..pisane njima...pisane Vama. 489 stranica.. Malo li je...Previše li je ? Hvala Vam svima koji ste čitali nekad ili stalno..Hvala i Vama koji ste ostavili trag u ovim stranicama...

 

Naćićeš me u čitulji. Šeretski ću se osmijehivati... prevariću smrt. Neće me odnijeti vrag. Bio sam jednom na nebu i izgleda da sam im drag.

          Sve što cvate u tvojoj bašti ponijeću sa sobom...i grane mednog bagrema.( Šapnuli su mi da ga gore nema.)

         Malo će mi nedostajati crte tvoga lica..(što jest, jest....) i moja tamburica. Ostaviću je tebi. Ne pitaj zašto! Zašto ne bi?

Naći ćeš me u krošnji polegle vrbe..nad nekim brzakom. Možda baš nad onim, nad kojim sam te zvao dragom ?

Dugo sam krio ime tvoje u tonovima A mola..kratio ga na pola.Vrijeme je već, za kraj reć: Imao sam grešaka..hiljadu mana. Ma šta ti rekli, ti to nisi bila, moja Dragana...

Nisam nikada odrastao i nikada neću. (Valjda to tako bude kada u snu tražiš sreću.)

Naći ćeš me na nebu, biće to sretan kraj. Gore nema tuge..nema nade. Gore mi tvoje oči neće niko da ukrade.

Živjećemo.. O, da ...Živjećemo ! I sve što neko izbriše, samo će nas ojačati više.

 

 

13.01.2015.

....

 

Sahrani me

na mjestu umrlih,

ja neću moći

od žalosti.

 

Svi osim tebe

su davno otišli.

Ispade da su

bili samo gosti.

 

Šta bih sad

da nema tebe?

Bez druga.

Bez jarana.

 

A od snage

mladosti ostala

samo suha,

ispucala grana.

 

A ja,

iznenađen.

Kao da umirem

prvi put?

 

Odlazim

olovan,

bez imena

za koje će se čut.

 

31.12.2014.

Danas ti ne pišem.

Danas ti ne pišem.

Danas te slikam očima djeteta, rukama starca.

Svjetlo je najljepše u zoru.

Obojiću ti oči rosom kad noć preshne,

izazivati sunce bojom tvojih usana.

Mogla si mi pomoć,

biti model na jedan tren.

Svi se moramo bar jednom žrtvovati.

Kad siđe kiša s krovova

čujem pjesmu koja dolazi korakom mrtvaca.

(Sistematično je izbjegavam.)

Daruje mi rijeku.

Daruje mi samoću.

Tada pijem.

Pijem čašu punu krvi, punu soli.

Pijem puno.

Zaplićem jezikom.

Grlom letim pod nož.

Ponovo trabunjam

umjesto da stvorim zvijezde u tvojoj kosi.

Danas ti ne pišem.

Danas te slikam.

Valjda ćeš biti dovoljno hrabra

            da te volim.
18.12.2014.

......

Ne znam zašto ali me uvijek pozitivno iznenadi kad se neko pronađe u mom škrabanju..

 

http://romansa-ljubavna.serbianforum.info/t193-san-o-jednoj-zeni

16.12.2014.

Ljubavi sini...Ljubavi sini...

Razumi da u meni Zima živi,

kad zatvorim oči vidim bjele krajeve zadnjeg dana.

Čudno...umrijeti je treptaj oka,

nisam to očekivao.

Sama znaš da sam komplikovan u životu..

možda ću biti bolji u smrti ..

jednostavno ću otići bez glasa?

Razumi da ne nestaje svaki slap u Plivi,

mora neko biti i lošija strana.

(Vjerovatno sam istekao prije roka.

Ko bi rekao to?)            

Doživjeti stotu?

Precjenjeno,vjeruj mi...

nestaneš i već sutra se ništa ne talasa.             

 

Zato sam ja lijepo vezao oči za mol sudbine,

u njima samo osmijeh tvoj ponekad sine...

Zato sam ja srce pokopao u tmini

s riječima: Ljubavi sini..Ljubavi sini...

17.11.2014.

.......

 Šal sam ti kupio....na njemu igra riječi. Stavi ga kao zastavu, nek se vijori. Reci da smo napokon slobodni.

13.11.2014.

..........

-Nevrijeme će. Oblaci se skupljaju. Sve jače duva vjetar.

-Ako te dirne razbiću mu nos.

-Samo se ti glupiraj. Trebali smo krenuti.Pokisnućemo.

-Ne smije ti kiša ništa dok si sa mnom. Otjeraću je za tren.

-Ako se razbolim Ti ćeš me služiti.

-Ljepojko, zar nisam već sluga tvoja?

-Kuhaćeš supu?

-Kuhaću!

-Pokrivaćeš me ako bude mi hladno?

-Pokrivaću!

-Vodićeš me doktoru?

-Vodiću!

-Super, znaš kako mi je doktor meden...

-Idemo kući, nema od doktora ništa...

12.11.2014.

..........

Gdje li si Ti?  Šapni, za tren ću se doseliti!

21.10.2014.

..........

Pjesma je moja zabranjeni grad...

muk, srdžba, jad...

Probao sam dodati tonove svjetle..

nije bilo sunca...niko nije probudio pjetle...

 

Riječi su moje izgubljene godine,

ponekad ih pogledam da me želja mine...

Ni tad, kao ni sad, nisam imao sreće,

samo su tvoje težnje postale sve veće i veće....

 

Javljeno mi je da ću umrijeti...

            kad je loše onda me se neko sjeti...

Ponjeću samo sjećanje na tebe moja čežnjo,

u kojim me grliš usnama modrim nježno...

06.10.2014.

.........

Glupi četvrtak s kojim ne idem u korak. Još jedan promašen dan. Ma promašen mjesec. Izbori su u toku. Glavonje na svakom koraku s osmjehom i neispunjenim obećanjima od prošli put..( bar da smisle neko novo.)

Već danima nisam osjeti glas anđela u sebi (ako ga i imam),  pred očima kolaju misli crne kao mačak koji se prišunjao proljetos kući.  Još ne dozvoljava da ga pomazim. Podmićivao sam ga što jeste, jeste, ali nije upalilo. Majstorski sačeka da se odmaknem, pa smaže ostavljenu hrenovku. Možda me je zamjenio s nekim od političara?  Imao sam prije neki dan crvenu majicu, proglasio me za socijalistu izgleda. Mačak, Ti ne dijele više ni bajat hljeb, a kamo hrenovke.

18.09.2014.

...

U sebi imam riječi koje nikad nisu bile skupa.s njima ti sada trebam reći: Zbog tebe mi srce lupa...

12.09.2014.

Šta ću sad? Šta ćeš sad?

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Prerasla je oči čežnja...

Jesen je izvukla sivilo iz svežnja....

U mome oku procvjetala je grana maline,

listom prekrila sve pješčane dine......

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Nema čistih ruku,

dva iskrena srca da tuku...

ma šta da desi,

meni svoje donesi...

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Mjesec iznad nas ukrao je nebo,

ja sam nevjernom moru bijelu so..

Posadio sam u sjećanje cvijet bijeli,

na nas koji se nikada nismo sreli..

Šta ću sad?

Šta ćeš sad?

Svijet nije ljubavni film, niti roman,

postajem lagano od njega umoran.

Odoh draga spiti,

probudi me kad se umoriš i ti...

28.08.2014.

..........

Ispleti mreže..od šarenih perli...od svojih uvojaka. Baciću se pod njih. Imam kaplju plava mora da platim tvoju ljubav....ništa više.

Sjetim li te kad na mladost?

Sve što sam bio više nisam. Zapetljao bih se rado u tvoj zagrljaj i prestao juriti svijet. (Šta te boli briga, iz tvojih oblaka je duga.)

Sjetim li te na kapije grada?

Umorno je jedro što plovim njim i tako me stid što se ovakav vraćam. Nijedan bijeli biser nisam našao..svi su crni kao oči tvoje.

Pokora me je našla pred umirućim nebom i izokrenula utrobu moju. Kako sad reći da sam čiste duše?  Ne vrijedi priznati greške, prekasno je..a i nisam znao bolje.  Valjda ću preživjeti...mora se. .

25.08.2014.

Nevjero, nevera je...

Pusti mi  ruke..da si znala me čuvati, grlile bih te... Nevjero.. Bila si ništa drugo do lebić, ni grudi mi nisi napunila..Izliječiću se od tebe, kilom vina...trunkom soli...

Tjera starost pamet, ali još toliko posenilio nisam...da zaboravim sve što je rečeno...sve što je učinjeno..

Nevjero, nevera je..skupljam ono što je ostalo čitavo. Porazbijao sam sve što me sjeća na tebe..Slike pobacao. Vežem srce za mol..valjda će s vjetrom da prođe bol...

Umrijeću, i neka ću...Takva mi je sudbina....nikad mi nisi dala ljubav..dala sina. U tišini stana, iza zatvorenih vrata, ja ću provesti svojih zadnjih pola sata...

Ti, mirno spavaj. Ovi oblaci što kidaju prste moje, drže moje usne nijeme,  nisu ništa do loše poniklo sjeme. Mržnja neće ništa dobro dati, trebalo mi je biti jasno, no kasno čovjek shvati.

Nevjero, nevera je. Ne vidim ni jedne zvijezde. Otišao bih što dalje od tebe, ali kako ?

Zavezao sam sjećanja o kaiš,

ništa ne vrijedi...netaknuta mi pred očima sjajiš.

Tebi nemam snage ići,

jer nisi ništa više do lebić.

25.08.2014.

Zašto me ostavljaš ?

Zavjesa je pala i

ostala je samo laž..

obična laž...

Ovo lice klovna draga,

odavno već znaš..

i zato me ostavljaš.

Muzika je stala,

ti si ruke oprala od nas..

od nas...

Ja ću već negdje

za svoju dušu naći spas..

tvoj glas..

 

Zašto me ostavljaš ?

Zašto se ne javljaš ?

Zašto me ostavljaš ?

Zašto me bar ne pogledaš ?

 

Muzika je stala

i ostala je samo laž..

obična laž...

Ovo lice klovna draga,

odavno već znaš..

i zato me ostavljaš.

 

Zašto me ostavljaš ?

Zašto se ne javljaš ?

Zašto me ostavljaš ?

Zašto me bar ne pogledaš ?

14.08.2014.

...

Zavjesa je pala i ostala je samo laž..obična laž... Ovo lice klovna draga,odavno već znaš..i zato me ostavljaš. Muzika je stala, ti si ruke oprala od nas..od nas... Ja ću već negdje za svoju dušu naći spas..tvoj glas..

06.08.2014.

.............

Jesen sam izabrao da je zavolim, jer sve je bilo depresivno osim nje i cvijeta jednog u njenoj kosi..Rekao sam da mi ostavi osmijeh za sreću, ko zna, možda mi je zadnji tren i više je vidjeti neću..

Nije me htjela...umjesto osmijeha ostavljala je mene svaku noć, bježeći drugima do jutra...Prstima ih je ljubila, dok sam srca krvava umirao pod kišnim prozorima...

Jesen sam izabrao da umrem... Bože, šteta...rumenih oblaka...dalekih obala.. Ja sam zvjezda padalica usnulih vozova...želju ću da im ispunim. Umorne oči sklapam poljupcem.

Strah mi pogled vezao za nebo. Vjetar mi jedra skupio pod mišku. Red snova i red mesa...ugarak ugašen na ostavljenom ognjištu....ništa više od tog nisam, sad kad sam pao.

Zabilježite  negdje da je ubila jednom...Pitaće je neko..slagaće... Ništa je ne dotiče. Sanja. Sve je i krenulo po zlu od kad sanja. Bar nek me se nekad sjeti i priča o željeznim brodovima koji otkrivaju svjetove, o ciganskim očima kojih je pun svemir. Zna li koliko sam je volio ?

Ko će da je voli poslije mene?

 

01.08.2014.

Sad kada nemaš me...

Toliko se znamo,

toliko se znamo,

da bi bio kraj samo,

ovolike ljubavi,

ovolike radosti....

 

Pa zar da ne pokušamo,

spasiti ovo što još imamo?

Najlakše je reći zbogom samo...

 

Rf:

I sad kada nemaš me,

i nemam te,

a nevažno je sve,

što su ove ruke

za te' stvorile..

 

Toliko bar znamo,

toliko bar znamo,

da srce ne kidamo,

najlakše je

okrenut leđa samo..

 

Hoćeš li

moći oprostit mi?

Hoću li,

moći oprostit ti ?

 

Rf:

31.07.2014.

Molila me...

Molila me da joj nađem svijet krojen za nju,

molila me da joj dam ljubav svu....

Govorio sam da nemam šta da joj dam

i da je život sam....

 

I sad nekad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

Možda iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....?

 

Molila me da joj nađem svijet krojen za nju,

molila me da joj dam ljubav svu....

Govorio sam da je polje koje znam

I da će me poslije biti sram...

 

I sad nekad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

Možda iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....?

 

Nekad mi jesen donese njene oči,

tad mi mrak srce koči....

skupim svjetlace u dlan

i shvatim da sam nesretan....

 

Tad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

 iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....

29.07.2014.

......

Noćas ako krenem ja...

ne idi mojim stopama,

budi pametna...

u njima praznina prebiva...

 

Noćas me je crna ptica vezala,

kandžama punim zla

uz sebe privila...

Ne idi za mnom mila...

 

Sve je samo tren,

dah izgubljen...

Sve je samo tren,

oduvijek sam i bio njen...

 

Ne idi za mnom mila,

ptica što me nosi nema krila,

ti si uvijek pametna bila,

u rukama se tuga svila....

 

Sobom nosim tvoje oči..

Srce kišu toči...

Ostani...Ostani mi,

zauvjek mlada ti....

 

Sve je samo tren,

dah izgubljen...

Sve je samo tren,

oduvijek sam i bio njen...

28.07.2014.

...

Noćas ako krenem ja... ne idi mojim stopama, budi pametna... u njima praznina prebiva... Noćas me je crna ptica vezala, kandžama punim zla, uz sebe privila... Ne idi za mnom mila...

24.07.2014.

......

"O ne, ti nisi otišla,
još si tu…
Još stojiš tu, u sjenci grana…
I nije život prošao,
nismo umorni,
i nema na nama rana…."

Merlin

21.07.2014.

..............

Ulično svjetlo ravnomjerno nas obasjava. Gušimo se u prljavim ulicama..u preuskoj odjeći...

Trule su nam namjere...

Jednog dana zaprašivaće svjet od ovakvih kao što smo mi....Suviše smo obični... Za tebe ne brinem, i obična si tako lijepa..

11.07.2014.

.............

U nadi da me čitaš

ja ti pišem i ostavljam ljubav

na nevidljivom papiru...

Zdrobljeni su mi vidici,

u njima žeđne srce

nestajući u miru...

Zovem te noću..

vrištim riječima

pisanim krvavom bojom..

da ispuniš mi samoću

duhom svojim,

nježnošću svojom..

 

Tjelo sam i ništa više...

oblik date bez pitanja

prezren od oba oka..

Ovo malo neba,

kovčega mog malo,

pljujem s visoka...

Tebi ću dati

zavjet svoj,

oblik svoj..

a ti,

odaberi  drugog

da prospe znoj...

Moje riječi...

moji gavranovi,

moje golubice...

Puštam da te nađu,

da mjesto lista,

pošalješ otrov..ubice!

 

08.07.2014.

Old love...

Isprati me,

odmahni rukom kao da sam kišni oblak..

nesreću vidjeti loš je znak...

 

On fire...

Night is on fire....

 

Dugo sam šetao

obalom tvojih očiju....

sad tu hladni vjetri biju...

 

My love is old thing...

better to say nothing…

 

U nekom drugom danu

bio bih savršen,

bio bih njen....

 

Wath to do,

i am old too....

 

U ovom danas

sam tvoj

preuzak kroj....

30.06.2014.

.....

Ti mi pričaš

o haljini najbolje prijateljice,

o ružu na usnama...

nekom slatkom autiću.

Pričaš o

kolačiću iz omiljenog kafića,

crvenim štiklicama

s bijelim perlicama..

 

Da sam kapetan nekog broda,

(samo ne remorkera),

bio bih gusar,

zvali bi me Crni Pera...

 

Cvrkućeš o

prekratkoj bluzi..

lošem štimungu na koncertu...

promjeni boje kose...

Ponavljaš mi

već navedeno

i predlažeš da se obrijem,

čisto da te iznenadim...

 

Slaba mi je brada za gusara,

trebao bih pustiti dužu...

za pojas zadjenuti pištolj,

a za rever ružu...

 

Šapućeš o morskom žalu,

galebovima nad obalom...

bisernim ogrlicama,

izgubljenoj mjesečini..

Ćutiš o prvoj ljubavi,

o ustajalosti koja te guši...

pokislim ravnicama,

pismencetu iz spomenara....

 

           Široko je ovo nebo,

možda ima nade za mene...

Gopode, možda se probudim,

daleko od ove žene...

 

 

25.06.2014.

Pijanska...

Od mojih ruku samoća počinje

i mrzim sve dalje što se pruža.

Mrzim i tebe da znaš,

iako si krvlju obojena ruža.

 

Pijano mi srce

noćima vjetru pjeva.

Šta ako ću na pod pasti,

nisi ni ti čedna djeva ?!

 

Tišina grozna,

protiče i ječi u flaši...

Konobar, ponesi još jednu,

a ti Princezo s mene sjaši...

24.06.2014.

..............

Brodovi, kao i moje srce, putuju od svjetla do mraka okeanom punim ogledala-podsjetnika na počinjene grijehe. Svjestan sam nemira što naglašavaju vjetar koji će me uništiti, i da hridi u mom slučaju manje bole od prošlosti.

23.06.2014.

...........

Počelo je svjetsko prvenstvo u fudbalu. Horde muškaraca bulje u televizor. U toj armiji robota, jedini sam s pogledom usmjerenim prema ulici. Žene su svakim danom sve ljepše... možda zato što su svakim danom sve nedostižnije...slobodnije.

19.06.2014.

-----------

Danas nema svjetlosti...

Danas nema sreće...

Danas nema te....

 

Izbriši me....

pozlati svoje dane....

Kruh sam bez grama soli...

Sklopi ruke,

za ljubav se pomoli....

 

 

I sutra ću biti sam...

maglama kriti oči...

Skitati samo znam...

nemam u meni djela

koji čežnju koči...

 

Tajni su mi puti,

puni sna....

Nesreća, to sam ja....

Izdajom sve

završava se....

Ma ne žalim...

ne žalim,

volio sam te....

18.06.2014.

........

Otvorih vrata i propustih je ispred sebe u mali hodnik koji se naglo prekidao, prerastajući prvo u trpezariju sa zavučenom kuhinjom, a potom u dnevnu sobu. Ispliva iz baletanki i pogledom poče pretraživati minimalistički namješten stan, mjereći ga vojničkim korakom.

-„O, imaš gitaru...Znaš li da sviraš.?“

-„Pst..nemoj ni slučajno više da spomeneš tu riječ...To  nije gitara, to kontrabas. Vidiš, dotična dama, (rukom pokazah na gitaru), već neko vrijeme tvrdi da je kontrabas i digne nos kad se nazove tim imenom.“

-„Jel ? Čudna neka dama. Mušičava. A ni klavir nije klavir, pretpostavljam.“

„Vidiš nije. On, kad je gitara odlučila da bude kontrabas, odlučio je da postane saksofon.“

-„Saksofon ?“ podiže obrve.

-„Da, saksofon. Zašto saksofon, nije mi ni danas jasno. Sreća je da me ne tjera da duvam..znaš da policija to ne podržava.“

-Zasmija se....“Nije tebi lako s njih dvoje.“

-„Da znaš da nije.“ tužno dogovorih.

-„Jadničak.“ prozbori sa osmijehom i nastavi marširati kroz stan, zastajući samo na tren da kroz zavjese baci pogled na komšijske ruže.

11.06.2014.

20 zlatnika

Pjesak u olujnoj noć briše sve grijehe.

Zveckaju zlatnici u džepu..njih dvadeset.

Oprosti mi.

Oprosti mi.

Put sam nekako izgubio,

s njime sebe dio.

 

Poljubi me, daj mi mir,

sjećanje na prvu ljubav.

Sve su, baš sve,

djevojke žene postale.

Nemam kuda, nemam s kim,

ovo malo nesreće da podijelim. 

 

Zadnji sam vojnik crno-bijelih filmova...

dosadna priča bez slova.

Zadnji heroj... poražen i ponižen....

polako postajem njen..

 

Skupio sam soli za ranu...

sjećanje na Božić s tobom.

Nikad više.

Nikad više.

Ruke sam ti izgubio,

bez njih više nisam cio.

09.06.2014.

........

Vidiš ovaj koji s tobom priča, to nisam ja. Ja sam nestao, ostao je neko meni stran. Neko ogorčen.. umoran. Moji sati su dugi...samotni i nema riječi da ih ispune


Stariji postovi

San o jednoj ženi
<< 08/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
125684

Powered by Blogger.ba