San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

30.09.2015.

.......

            Potrošio sam se kao kreda. I svana i iznutra. Nek sve prođe mimo mene, ja ću se zavući u pasiju kućicu i prespavati ostatak godine.

Deset i dva,

biram samoću

kao najmanje

od svakog zla.

25.09.2015.

.......

            Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Negdje...kradom...na sat ili dva. Zaboraviti muža i sve prolazne probleme. Rekao bih ti da te volim. Rekla bi mi da me voliš.. Sve što vrijedi stavili bi u iznajmljenu sobu hotela, u nekom drugom gradu.... u našem gradu... i tu bi ostalo.  Eh...

            Putuješ znam. Pomisliš na to znam. Pomislim na to i sam. Dočekao bih te kao starog druga. To je i najvrjednije čeg se sjećam..... iskrenog prijateljstva koje nije nestalo ni kad je strast izgubila snagu. Da je vratiti sat bili bi pametniji, s manje težnji. Možda bi i izbjegli sve zamke koje nam je život podmetnuo. Eh..

            Sjetićemo se mladosti koja nas je izigrala.... izgubljene boje tvojih obraza....i uraditi pokoji grijeh.  Sve besmislene mostove zapaliti u spavaćoj sobi. Možda, ko zna ? Možda ne bi ni bio grijeh ? Možda je ova razdvojenost grijeh ? Eh...

            Znao bih te pustiti. Ubila bi me kad bi otišla. Navikao sam, ništa za to. Ubijala si me već bezbroj puta. Davno sam se prestao nadati da ćeš svoje sitnice ostaviti kod mene zajedno sa svojim srcem. Ostala je samo jedna .....gumica za kosu. Eh...

             Trebala si jednom pobjeći sa mnom. Javiti grad, hotel i broj sobe.... i sve bi stalo na sat ili dva. Sve bi bilo predgrađe davno izgubljenog sna. Eh..

07.09.2015.

..........

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

da ću poželjeti nešto što me na tebe sjeća.     

 

Sve je jedna tajna i ništa više.

Kiša briše naše poljupce.

Znaš i sama, što biše biše,

nikad više poljubiti neću te.

 

Dugo smo umirali bez trunka ljeta,

izgnjila srca ne mogu stvoriti plam.

Draga, i pokraj sveg ti si sveta,

a ja, propalica koja će umrijeti sam.

04.09.2015.

........

Ostavi mi dane zarobljene u sreći.

Ostavi mi noći izgubljene u beharu proljeća.

Znam da ću poslije tebe biti čovjek veći,

al' nek ostane iza nas nešto što me na tebe sjeća.       

San o jednoj ženi
<< 09/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
173383

Powered by Blogger.ba