San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

22.12.2015.

......

            Ako nekad dođem u Podgoricu, preko blatnjavih kaljuža, usnulih vinograda, potražiću te da pričamo na jednom od tvojih pet jezika. ( Hiljadu razloga postoji zbog kojih neću doć, samo jedan zbog kog bi došao.)

            Ako ponovo krenem za Crnu Goru, (ponekad me sudbina nanese), ponijeću sa sobom hrpu folova da te nasmijem i jedno srce od čokolade. Mjenjaću ga za tvoje. Malo li je ?

            Krenuću u šetnju do omiljenog kafe-a i kao slučajno završiti pred tvojom kapijom. Hoćeš li me poznati? Pružiti dlanove ? Čuvaj se.... odvešću te.

            Hladne kiše padaju. Magle vladaju. Sreća, skrivaju samoću uklesanu u mojim očima.

            Daljina tvoje postelje ubija me.

            Ima nešto u tvome osmijehu. Ne znam jesam ti rekao ? Vjerovatno da nisam. Lijepa si. Ljepša od pobjede kad se smiješ.

            Danas bih tako rado bio anarhist. Sva pravila tuđa porušio odavde do tvog uzglavlja.

            Slaži me.....

            Slaži, da ne voliš nikog drugog.

            Slaži, da si me vječno čekala.

            Slaži me....

            Slaži, neću dramiti oko tog.

            Slaži, jer u laži je možda istina ostala.

11.12.2015.

...........

            Bespomučno smo se vijali po oblacima.

            Skrivali iza zvijezda.

            (Virila si pa sam ti spazio oči. Tako je počelo.)

             Onda smo prestali se gledati i zagazili u blato.

            (Tako se završilo.)

            Dok je trajalo plovili smo riječnim ostrvima.

            Slušali sunce kako izvire.

            Dok je trajalo bili smo redovno u bioskopu.  

            Kupovao sam ti jagode.

            (Sad gmižemo u bijedi svojih slabosti.)

            Dok je trajalo žurio sam da te dočekam na kraju tvoje ulice.

            Šetali smo bez riječi, samo smo se gledali.

            Dok je trajalo smišljao sam šta ću sve učiniti za nas.

            Krili smo se na spratu gradskog kafe-a.

            (Sad izbjegavamo jedno drugo. Koliko se nismo vidjeli?)

            Dok je trajalo kosu si skratila. I čistotu izgubila.

            Ja sam postao zamišljen. Odsutan.

            Dok je trajalo shvatila si da ima života i bez mene.

            Postala si nesretna.

            (Sad se više i ne sjećamo jedno drugom datih obećanja.)

            Dok je trajalo ti si odlučila da ćeš me potražiti u drugima.

            Ja sam čitao novine u lokalu sam.

            Dok je trajalo shvatila si da ti život prolazi bez cilja uz mene.

            Ja sam trčao za uspjehom.

            (Sad imamo sve  što smo željeli. Poraz zajednički slavimo.

            Sad sa tugom gledamo u zvijezde. Ja tražim oči tvoje. Ti bi da se kriješ od svih.

            Sad bi da vratiš čistotu svoju. Ja bih da dam otkaz.

            Sad bi da šetamo bez riječi.

            Da nađemo kafe sa separeima na spratu.

            Da budemo mladi. )

10.12.2015.

.,.......

Mrzim snijeg. Mrzim Zimu i sve što ide s njom. Rodio sam se predaleko od ekvatora i suprotno zdravoj pameti vezao za ovu vrlet. Bor u kamenoj klisuri, e to sam. Ne traži da ti objasnim što sam ovdje i što se smrzavama svake zime. Ne traži da kažem koliko me žila drži blizu tebe koja nisi moja.

            Svake godine, većinom Decembrom, kad okuje led vrh Romanije i svi konji Rogatice sliju se u barake, kao suze u oči, slažem se da ću sledeće godine postati putopisac. Barba. Kuhar na ribarskom brodu.

            Tad slušam more kako razbija stijene. Pletem mreže s kojima ne znam šta ću. Čekam južina da prođe. Tad te tražim pogledom.

            Bože, što sam vidio pučinu koja se srebri na mjesečini? Što sam vidio tvoje oči?

            A ti? Ti i ne primjećuješ da si kamen moj. Da zbog tebe neću nikada vidjeti Kubu. Doručkovati ispod tršnje u Tokiju. Smiješiš se. Drugima. Voliš. Druge.

            Kako rekoh mrzim svaki dan Zime, i stojim iza toga. Mrzim i ovaj 10-ti Decembar. Konji su u štalama. Barke u lukama.Ja u planinama.  A ti u rukama drugog.

           

09.12.2015.

........

Sanjam vrijeme prije vremena. Neiskvareni osmijeh tvoj. Ako je bilo prošlih života nadam se da sam ih proveo s tobom. Ako bude budućih, nadam se da ću te naći prije svih i da ćeš ostati kad te budem nedostojan...a biću te nedostojan. Možda čak i nevjeran.

            Da li bi se našli u ovom životu ranije da sam bio nomad ili recimo samo pjesnik? Ne znam, reci mi. Povedi me. Ako ikad osnuješ crkvu biću prvi sljedbenik tvoj. Klečaću pred tobom kao što ti činiš u željama mojim. Znam, izdaću te. Svi sljedbenici izdaju vjeru svoju prije ili kasnije, a ti si sve u šta vjerujem danas. Ti si sve u šta ću vjerovati sutra.

            Nisam ti rekao, ali zaljubio bih se u tebe bilo kad u životu. I bila bi mi drukčija svakim danom. Pamtio bih sve tvoje osmjehe. Kovrče. Boje kose. Cvijetne haljine. (Ima nešto u ljetnim haljinama što me i danas vrati u mladost.)

            Sanjam vrijeme prije vremena. Sve je bilo jedno i puklo je. Tako smo se i mi razišli, kao kontinenti. Jedino su nam snovi ostali isti. U snovima se nađemo. Smijemo se. Sretni smo. Mlada si ponovo i ljeto je. Volim te. Volim i tvoj osmijeh. Haljinu cvijetnu. Voliš me.

            Možda je i bolje ovako. Ovako te ne mogu izdati. Biću vječno onaj pravi. Tvoje mjesto za omiljeni bjeg..moje ruke. Možda je i bolje što nisam mlad, jer tek sad sam svjestan djela svojih. Na greškama se uči, a ja sam ih lutko imao i previše. Sad mogu biti pravi. (Bar još godinu koju.)

            Ipak, ako bude novih života, čisto da se zna, ja bih radije griješio s tobom. Postao bolji s tobom.  

04.12.2015.

................

(Šetamo. Trči od izloga do izloga pogledima.)

            -Hajde da vidim onaj šal.... što je meden. (Pokazuje na šal u izlogu prodavnice sportske opreme)

            -Lutko, izašli smo u šetnju a ne u shoping. Svoje kolegice sutra pod ruku pa njucaj po gradu. Stvarno mi nije do tog da statiram u nekom boutiqu.

            -E jesi neki. Dobro, ali onda šetamo malo dalje od prve kafane. 

            -Prvu smo prošli, znači sljedeća je moja. Vidi kako je tamo lijep izlog. (Pokazujem na obližnji prepun kafe.)

            -Ništa od tog. Zaboravićeš hodati koliko si se ulijeno. Počinješ i ličiti na Garfilda.

            -A ti na Odija. Idi skakući po boutiqu, ja odoh piti kafu. Sačuvaću ti keksić.

            -Hoćeš ?

            -Hoću.

            -Eto me za minut, nećeš ni otvoriti novine i ne diraj mi keksić.

            (Napokon kafana.)

01.12.2015.

Blues

            Sve velike stvari kad se stave u niz i poredaju,  (onako po abecedi kako li već rade to knjiški moljci), izgledaju mi poslije tebe nevažno. Nebitno.

            Sve te tvoje narukvice. Crvene. Plave. Krstić drveni među grudima. Sad su toliko vrijedni da bih vodio rat zbog njih.

            Ako ikad prođem duž tvoje kapije, ispod okna tvog prozora, hoćeš li dušu otvoriti?

            Sve je danas puno ludila. Nema ni mora u Panoniji. Blues je postao obična stvar. Ja se borim. Za razliku od tebe ne koristim osmijeh kao štiti. Imam metronom i crno bijele tipke klavira. Imam tvoje oči. I sreću kockara.

            Valjda sam u milosti Božijoj. Neće se ljutiti što sam sakrio sat i kalendar. Sakrio sve godine prohujale. Razlio paučionu preko njih. Ne radi sebe. O, ne. Ljepotu tvoju su planirali da diraju.

            Tamničar sam vremena i kuda sad ? Snijeg je zavejao stopala kojim si prošla pored mene. Dan se pokvario i mrak vlada. Kod tebe je krstiće gdje bih usnio ja. 

            Negdje i nekad, stvoriću svoj red. Ravnotežu  između tonova. I tu će biti sve važne stvari. Tvoje oči. Usne. Drveni krstić i šarenih narukvica sto.

            Negdje i nekad, pa makar mi trebao vijek sav. Vrjeme je nebitna stvar. Šta ono zna šta je blues?  

San o jednoj ženi
<< 12/2015 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
173373

Powered by Blogger.ba