Pjesak u olujnoj noć briše sve grijehe.
Zveckaju zlatnici u džepu..njih dvadeset.
Oprosti mi.
Oprosti mi.
Put sam nekako izgubio,
s njime sebe dio.
Poljubi me, daj mi mir,
sjećanje na prvu ljubav.
Sve su, baš sve,
djevojke žene postale.
Nemam kuda, nemam s kim,
ovo malo nesreće da podijelim.
Zadnji sam vojnik crno-bijelih filmova…
dosadna priča bez slova.
Zadnji heroj… poražen i ponižen….
polako postajem njen..
Skupio sam soli za ranu…
sjećanje na Božić s tobom.
Nikad više.
Nikad više.
Ruke sam ti izgubio,
bez njih više nisam cio.
zrela poezija