San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

31.01.2017.

......

Povrijedim se kad kažem da te se ne sjećam. Povrijedim se i pomislim na trag na tvom tijelu. Zvijezdu na bjeloj puti, negdje ispod rebara ili više.

            Zaboli me negdje s lijeve strane i fokusiram se na bol. Zamislim da je ona ušica igle i udenem uzdah. Mukli krik.

31.01.2017.

........

Možda sam te želio.

Možda sam bio ranjen boreći se za ljubav.

Možda sam programiran da budem ostavljen.

Možda svijet nije ništa drugo do vizija jednog čovjeka. (Moja nije sigurno.)

Možda iskrivljena realnost grubo nam uzima mladost.

Možda ne pričamo lažno kad se vidimo.

Možda sam te osramotio, zamišljen buljeći u budućnost. Strahujući od nje.

Možda sad baš negdje smije nam se neko naš.

Možda nisam shvatio da me čuvaš od sebe.

Možda je sve divno, ali ja sam sociopata bez rozih naočala.

Možda uživam biti nesretan.... depresivan.

Možda si djevica.

Možda voliš žene.

Možda smo prerasli ljubav. Okraćala je vremenom.

Previše je tu možda...previše varijabli za sreću.

Previše loših odluka.

Biću neshvaćen i osamljen.

Biću neželjen.

Biću ostavljen.

Biću okićen kišom.

Biću svoj na svom.

26.01.2017.

.,...........

Ukrao sam Jesen.... sakrio je u džep od košulje. Ćutim, krijem to od svih. Neće ona meni mjenjati Ljeto. Vi koji volite boju zlata, džaba ćete kucati na moja vrata... žalim, moraćete se pomiriti s tim. Dovoljno je to što sam sam, što sam siv, još da bude Jesen, bio bi to loš crno-bijeli film. Odavno izgubih boje, postah daltonista, ništa mi ne znači lažni sjaj, potonuću nakaradan..Baj, baj...

Uhvatiću i Zimu. Neće ona biti protivteža mojoj duši. Sve da bude bijelo osim prošlosti moje. I Vi što volite Snješka praviti, skijati se, ne tražite me, ja ću gurati svoje. Zabranjene biće i bijele boje. Staviću Zimu u staklenu bocu i zapečatiti voskom, možete raditi šta hoćete, ja ću po svom.

Neću dirati Proljeće. Proljeće može da dođe i ode kad hoće, da donese nebo puno ptica, dotrči onako, iz vica. Mislim da ima neki sjaj i proljetni Maj, ali nema veze. Sve što vrijedi se rodi u Proljeće (Zato sam ja u Jesen..), sve što znači nešto začne se u Proljeće. Šta će onda Jesen i Zima? Skrio sam Jesen, a uhvatiću i Zimu, neću zbog tog u Raj, ma nema veze... Baj, baj..

25.01.2017.

......

            U crno-srebrnom kaputu plešem. Stvari su krhke danas među nama. Vazduh je suh.

Rosom umiveno jutro pjeva suncu. Dugujem ti izvinjenje. Dugujem ti nasušni kruh.

            Put predamnom me iskušava. Nudi mi Tokio, Pariz, London...nudi mi jutra na pješčanim plažama Španije.

Ja bih radije, kaldrmom prema tebi. Sokakom pored crkve do tvoje kuće. Ja bih radije, da bude sve kao ranije.

Nikad nisam saznao, zbog čega sam nesretan. Ko me je to kleo? Otkako si otišla, kazaljke idu unazad.

Tvoj lik pojavi se u odblijesku prošlosti i isčezne. Pijesak izbijeljenih zagrljaja upadne mi u oči i donese jad.

„Daljine nisu to,

što se za dušu primilo...

Pusta su to polja nade

i barikade,

između nas...“

17.01.2017.

.............

            Mogao bih napisati najtužniju pjesmu.

Mogao bih, čemu?

Život će uvijek imati tragičniju temu.

Mogao bih u njoj kleti Boga, sudbinu.

Ne vidim svrhu toga.

Nisu sretni ni oni što se u nebo vinu.

Trpiću, ovaj putem mi je dat s razlogom.

Šta drugo se može?

Imam samo komad neba koji mi je dom.

 

Frank Sinatra- Killing Me Softly


I heard she sang a good song, I heard she had a style.
And so I came to see her and listen for a while.
And there she was this young girl, a stranger to my eyes.

Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song

I felt all flushed with fever, embarrassed by the crowd,
I felt she found my letters and read each one out loud.
I prayed that she would finish but she just kept right on.

Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song


She sang as if he knew me in all my dark despair
and then she looked right through me as if I wasn't there.
But she just came to singing, singing clear and strong.


Strumming my pain with her fingers,
singing my life with her words,
killing me softly with her song,
killing me softly with her song,
telling my whole life with her words,
killing me softly with her song

San o jednoj ženi
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
212923

Powered by Blogger.ba