San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

24.02.2017.

.............

Ako me ubiju na praznoj cesti,

i to čuješ iz neke usputne vijesti,

draga ne plači. Draga ne plači,

opet ćemo se već negdje sresti.

 

Sva razbijena ogledala i ljudi,

ne mogu donijeti nesreću mi,

o mene se samo dobro kači,

zato ne vjeruj im ništa ti.

 

Ako me ubije moja krv izdajnička,

negdje iznenada, mučki, iz krajička.

Glas o tom kao notornu laž označi,

reci: On je voda, ne plaši se kamička.

 

Negdje u nama piše,

od ovog tjela smo više...

                        Kakav god grob mi dali,

                        on će biti za mene mali.

                        Sav kamen da mu se zlati,

                        iz njega će duša procvjetati.

                       

 

16.02.2017.

Sjaj, sjaj...

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.

 

Jutro je na obzorju,

guši Mjesec poljupcima.

Budi uz mene tu,

pokazaćemo mi njima.

 

Ljubi me, ljubi,

usne mi poljupcima porubi. 

Ljubi me, ljubi,

u ovoj igri jutro će da izgubi.

 

Pitaće te što i kako,

ti jezik zagrizi i ćuti.

Mi ćemo sa dobrim lako,

ali može zlo za nas čuti.

 

i.....

Sjaj, sjaj,

u ovoj noći srce mi daj.

Sjaj, sjaj,

samoći nek dođe kraj.

 

10.02.2017.

...................

Desno od srca nosim ime koje је snijeg pokrio. Daljine su učinile da te ne vidim.

Rekoše mi da sam izgubio. Nisu mi rekli šta, ni koga. Rekoše da sam odustao. Pitao bih kada, ali znam da će prećutati.

Nekad sam volio gledati more. Valove u daljinama. Imao sam oči pune neotkrivenih svjetova..ruke pune školjki.

            Šta se desilo? Reci mi jesam to na kraju? Zbog čeg pognut gledam zemlju pred sobom?

            Napuštena plaža čeka me. Napuštena zemlja zove me. Srce je postalo kap. Kap u svjetu izgubljenih dodira.

             Sad te nosi vjerovatno neki pasat okeanom. Dalje i dalje. Tražićeš milost u suzi koja ide prema tebi.

            Sad si nečija stvar. Ne pogleda te ujutro. Gubiš dah u želji za gramom lažne ljubavi.

            Sad imaš sve što si željela, osim onog što sam ti planirao darovati. Da li to išta znači ne znam, rećeš mi već jednom.  

07.02.2017.

.........

            Vjetar je danas posebno težak. Donosi promjenu. Šapće mi. Podsjeća kako je biti mlad. 

            Plešemo u sjeni zagušene lampe.  Donio je zvuk violine iz komšiluka. Iskušava me srećom.   

            Volim svoj mrak. Srce puno ožiljaka. Nečistu savjest.Volim sve stare stvari koje pričaju izgubljenim sjajem.

            Negdje u meni stara ura kuca i spominje ime tvoje. Sklapam oči, a violina u c molu nailazi na krešendo.

            Sve se mijenja kad pomislim na tebe. Nebo dobije okus sjete. Duša se skupi u zrno pijeska i praznina ovlada.

            Živim za ovakve trenutke jer u njima zablista kosa tvoja. Čemu ljubav bez tebe. Čemu osmjeh bez tvojih usana.

             Oblaci na tren zaklanjaju mjesec i sjene nestaju. Lampa se gasi. U mraku se nekad jasnije vidi. Otvore se putevi skriveni od očiju.

            Razdvojiću Sredozemno more na dva dijela. Već je svijet i onako podjeljen na moj i tvoj dio. Na sreću i nesreću.

            Svoj dio ću obaviti maglom. Sjeta će biti suza u medresi potopljena pepelom. Praviću se da smo još zajedno.

            Vjetar mi nudi sreću kao lijek. Čemu, kad te nema? Biram mrak jer u njemu kao svetionik se pojavi tvoj lik....

......... i violina ućuti

.    
01.02.2017.

.....

 

            Povrijedim se kad kažem da te se ne sjećam. Povrijedim se i pomislim na trag na tvom tijelu. Zvijezdu na bjeloj puti, negdje ispod rebara ili pedalj više.

            Zaboli me negdje s lijeve strane i fokusiram se na bol. Zamislim da je ona ušica igle i udenem uzdah. Mukli krik.

            Ostala mi je kruna od trnja na  glavi punoj snova. Poznat mi je ovaj film...mislim da ću završiti razapet.

             Ostaviću ti sve na kraju i otići. Otišli su i bolji, zašto ne bih i ja? Voljećemo se i izvan ovog vremena, tamo gdje granice ne postoje.  

Šta je ostalo iskreno među nama?  Šta je to što nas veže pored tolikih života? Znaš li da osjetim te? Sve što si bliža ukus tvoj jasnije prodire kroz sjećanje.

San o jednoj ženi
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
173381

Powered by Blogger.ba