Kakav je to odlazak
ako se ne oprostimo stotinu puta bar ?
Ja se opraštam od tebe prstima
koje ti dajem na dar….
Opraštam se pjesmom koja slavi
tvoju sebičnost, tvoju snagu…
slavi tebe, moju jedinu dragu…..
Kakav je to odlazak
ako se ne sretnemo stotinu puta bar,
ako te ne volim kao dječak,
ma kako bio star?
Ostaje čekati samo onaj
koji je dovoljno jak,
da nije tako kakav bi to
bio odlazak ?
“U samoći smo ljudi,u čovječanstvu smo metež.”
🙂
lijepo, ladacki
slazem se, doramaar, ali na srecu nismo svi metez
Vjeciti odlasci… 🙂
Odlazimo uvijek na ista mjesta sa kojih se nismo ni pomakli 🙂
I kad odlazimo ne mozemo pobeci od nekih stvari,prate nas.
Jos uvek smo na istom mestu.
Prelepo.
Ostaje čekati samo onaj koji je dovoljno jak..
Sviđa mi se 🙂
A znaš ono: ‘Svugdje ću da idem, tebi ću da se vraćam’. Neki ljudi nikada STVARNO ne odlaze.
😉