San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

28.09.2018.

..

Kad med poteče s tvojih usana, i bagrem procvjeta... Kad prećutiš da si udana, ja neću zazirati od svijeta. Kad bjele rode donesu dugu, kap kiše pred vječnu sušu. Možda srce zavoli drugu, i nadjem mir za dušu.

28.09.2018.

..

Mjenjam se na loše. Sve je hladno.. moje riječi..pogledi. Šteta. Nema više toplih obala gdje smo tražili izgubljenu ljubav. Ostao sam i kad si otišla. Zašto, ni sam ne shvatam. Možda da osjetim samoću koja će doći. Slažem priču od fotografija...rekla bi možda da sam sretan. Ne brini nisam. Niko nije. Putujem često. U stvari odlazim, kao ptić probavam da poletim. Još malo i neću se vratiti. Ojačaće mi krila. Plakaćeš jednom znam. Ja sam previše i više nemam za čim. Ako odem završiću priču o tebi jer ja svoje nemam više. Ta priča mora biti nešto posebno pa ću je ukrasiti vjetrom Tibeta, solju Krimskih obala. U njoj ćeš biti čista kao prvog dana kad sam te upoznao i sve tvoje riječi biće mir mojoj duši.A otiću makar da dokažem sebi da mogu. Indija, Tibet, Kuba. I znaš šta.. ništa ne bih mjenjao. Nije bilo loše. Živio sam tri života. I voljeti sam znao isto toliko. Biće uskoro nevremena i mrak se sprema ali ja ću mirno spiti. Znaš gdje sam, znaš ko sam, ne vjeruj i danas sam čist... nemam šta kriti.

05.09.2018.

..

Ne znam kako sam postao kamen ? Prazne su mi oči. Crno bijeli film bez ambicije u njima guši dušu. Reci mi jesi sretna? Jesi dobila nešto više? Ja nisam. Telefon zvoni. Slušam tuđe probleme. Bojim se da su pogriješili broj. Zarose mi obrazi kad pomislim da sam mogao biti negdje drugdje...neko bolji. Zatvorim kapke, i gle...san donosi mir. Kako sam postao prazan papir ? Nekad sam bio mnogo više od praznih foskula. Eh, kad bih se rodio u sutrašnjem jutru kao buntovnik naivac...tragični junak. Kad bi te srce ponovo osjetilo...Kako sam postao plišano strašilo?

04.09.2018.

..

Maslinasta magla pada u naručje večeri. Guše me planine. Guši me jesen. Prestao sam da osjećam krv kako vrije. Dugo sam ostrvo i kuda dalje? Hodam po zidovima i sanjam ljeto. Pričam ti, a znam da me ne želiš čuti. Šta kad bismo mogli vratiti vrijeme ? Tu jedinu stvar koju Bog je sačuvao sebi.. Šta kad bih sad bio iskren da ni danas ne znam da te volim? Da li bih bio manje grešan? Sve je kod mene polovično i nedovršeno. Izgubio sam i ambicije, šta ću tek sad ? Sad sam još usamljeniji.

San o jednoj ženi
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
172205

Powered by Blogger.ba