San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

30.12.2019.

..

Više te ne volim. Znaš li? Vjetar lupa kišu o borove iznad moje glave. Magla što se digla iz kamena sakrila je zvijezde. Više te ne volim. Sumnjaš li? Tvoja oka dva nemir je preuzeo, i ....gušiš se sa mnom u blatu koje je izdaja stvorila. Smiješ se... ako.... ako. Izdala si me kad si rekla da ga voliš. Koračam uz obalu punu izgubljenih duša. Talasi kidaju jarbole kao što si ti pokidala moje srce. Ako... ako... Više te ne volim, i...negdje duboko u sebi svjestan sam da nisam te nikada ni smio upoznati. Sve između nas je moja greška.. Slabost rođena jednog popodneva. Oblačiš haljinu i izlaziš, a ja...ja nestajem. Više te ne volim i to je jasno kao dan. Kad me isprate zadnji put, i ti mi ime spomeneš, ja ću biti miran jer.... više te ne volim, niti ću ikog kao tebe... ikog poslije tebe.

27.12.2019.

..,

Opet ne mozeš da usniš. Skrivaš tragove izdaje u svome sjećanju. Gledaš u zid i ćutiš. Zuriš u prazno. Jedan je život, a ti sumnjaš da imaš ikog. Ne usuđuješ se da pitaš nebo jer znaš odgovor. Živiš kaznu. Možda nađeš spas u nekoj stranici knjige...u divljini zvijezda. Zaboravljeni se nekad nađu, ja i ti nikada.

26.12.2019.

.....

Vani je noć i u njoj mjesec s krivim osmijehom. Sve je kao dobar vic, samo što mi nije do smijeha. Autobusi prolaze mojim gradom, a ja ostajem. Čekam te. Volio bih da je neko drugo doba, doba pisama. Riječi zapečaćenih u boci koje kriju sjećanje. Slao bih ti moju bolu na komadu papira. Krvlju izjavio ljubav. Otrov popio kad me ne bih pogledala, kao što me sad ne gledaš......... Sve je to danas neprimjereno. Mnogo je snova. Mnogo želja. Ne snalazim se u njima. Ja bih nazad u vrijeme pisama. Vozova. U vrijeme junaka koji ginu za ideale. Poveo bih te sa sobom da umrem za tebe. Tetralno. Naivno.

24.12.2019.

...

Skupljaš prstima svoju kosu i prebacuješ je po navici preko lijevog ramena. Nesvjesna radnja koja je već odavno sastavni dio tebe. Sudbina te postavlja u moju blizinu, a ja te puštam da sama pišeš svoj život. Zadnja si osoba kojoj bih nanio bol...(sebi sam ga dovoljno darovao). Neću ti reći da do tvog ramena me dijele dva koraka..do lančića punog tajnih koji čuva tvoje srce od ovakvih kao ja. Sve znaš. Držim se po strani kako me ne bi miris tvoje kože odveo previše daleko. Pamtim svaki detalj tvojih leđa, bjelinu tvoga vrata, jer mi tvoji nesvjesni pokreti otkrivaju njegovu ljepotu. Zaigra mi se misao i nasmješim se samoći u lice...kažem joj, ne bojim te se... bojim se da sam zakasnio da je spasim loših likova u ovoj priči zvanoj život.

22.12.2019.

..

Možeš se vraćati svojoj sigurnoj luci, ali luke nikuda ne vode. Tvoje grudi, tvoja jedra stvorena su da brode. Suza su pune luke i hladne te grle njegove ruke....a negdje u nemirnim morima, srce tvoje dom ima. Snivaj, snivaj u miru postelje, val što pramac melje... moje oči boje mora. Reću ti jednom od tebe ne bješe bolja.. od tebe ne bješe za mene gora.

22.12.2019.

..

Tvoje ime stane u tri broja.. negdje u sebi znaš da si moja. Moje je odavno tvoje , i sad je samo ostalo da se dani broje.

18.12.2019.

..

Kad sam ti pisao pisma ti si ćutala. Kad sam ti pjevao ti si ćutala. Kad sam ti pričao ti si ćutala. Sad kad ćutim ti pišeš...pričaš...pjevaš..drugome.

16.12.2019.

..

Lutkarska predstava počinje...vučeš moje konce. Uživaš u ulozi Boga. Opet sam neshvaćeni junak tuđe priče. Udišem dim iz obližnje toplane i ćutim. Zatvoren u sive oblake očekujem napad astme ili bar upalu pluća. Ovdje kad te rode odmah te stvore nesretnog. Probao sam otvoriti prozore stana i shvatio da je bolje da ih zadihtujem, a tebe da zaboravim. Gdje li sam se samo ogriješio ? Kada?

15.12.2019.

....

Ti odlaziš ja to osjećam, ponovo ću biti sam. Izvlačiš se kao pepeljuga, a otrov će mi sipati druga. Ti odlaziš i svijet postaje rub bezdana. Negdje u meni još ima tvoja strana. Ako postoji savršen dijamant, savršen trag sunca...on ima otisak tvoga oka, tvoga srca..

05.12.2019.

...

U moru koraka tvoje bih dok trepneš našao. Sakrij ih iza stotinu gora u najveći bezdan, ja bih ih pronaći znao. Bila si moja i ranije, nisam ti pričao. Bilo je smrti i rađanja, ali mi smo se nalazili... ovaj put ja tebe trebam naći i naću te. Obećao sam Bogu crkvu dići iz kamena kad te moje ruke dotaknu i isklesaću je makar svojim suzama morao.... svojom dušom. Snivam je.. snivam te.

San o jednoj ženi
<< 12/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
222801

Powered by Blogger.ba