San o jednoj ženi

Dobro došli na moj blogg. Pjesme su moje djelo, jedne su pisane uz gitaru i te imaju akorde, a druge poezija... Ovo je u suštini više dnevnik događaja iz života mog...Molim Vas da poštujete moja autorska prava i da služe samo da uživate u njima..

10.08.2015.

Možda ?

Možda je Bog u nas zazidao pramen kamena samo da bi zaustavio rijeke iz očiju?

Možda sam sanjar što mislim da postojiš pa ti se radujem?

Možda nisi ništa drugo do igra svjetla i želje za nečijom blizinom?

Možda trošim riječi što te pitam: kako si; svako jutro?

Možda voliš more više nego moj smisao za humor?

Možda me i ne želiš?

Možda sam preobičan?

Možda si se i vjerila?

Udala?

Presahnula od plača?

Možda si sretna, pa ti ne treba vitez?

Možda je ludilo moje isplivalo i sad me guši tvojim likom?

Šizofrenija...?

Možda gledam previše romantičnih filmova?

Možda smo već negdje Mi, ali u paralelnom svemiru?

Možda sam u tom svemiru zlikovac, huligan..a takve voliš?

Možda me Bog kažnjava?

Možda se sam kažnjavam?

Možda si prestala da voliš i zaklela se da nećeš više nikoga?

Možda si popustila i pristala na nekog bližeg...jednostavnijeg?

Možda sama ne vjeruješ u nas?

Možda bi se i javila, ali misliš da ćeš biti luda kao i ja?

Daleko sam?

Preblizu sam?

Premlad?

Prestar?

Možda ti je teško ostaviti nekog nakon svih godina?

Možda si tek upoznala nekog?

Možda slutiš da sam varalica koja će ti obećati samo svjet?

Možda su laste te odvele sa sobom?

Možda si ocrtala svoje srce u pijesku i nestalo je s plimom?

Možda si me prošla i okrznula se o mene, a nisi ni shvatila da sam to ja?

Možda osjetiš prsten moj na domalom prstu i shvatiš da ne postoji, pa pomisliš da ne postojim ni ja?

Možda si emotivac...a emotivci su izumrli ?

Možda kad bi se upoznali ne bi ni bila bajka?

Možda je bolje da se smirim i ja?

Hm...

Možda, ali ne bi bilo interesantno..ni najmanje!
07.08.2015.

..........

Predajem ti se...Bože. Sve je crno i hladno je. Dosta sam i koračao svojim blatom.

Predajem ti se...Bože. Uzeću svoje igračke i sjesti sa patnjom datom.

Ima li uz tebe usamljenih noći?  (Hladni prsti Zime ispisuju tvoje ime.)

Ima li uz tebe izgubljenih dana? (Lica u prolazu, svjedoče o mom porazu.)

31.07.2015.

Ponekad se nađeš na čudnim mjestima :)

http://www.forum.cdm.me/showthread.php?43931-rekli-su-o-ljubavi-citati-odlomci-)/page60

 

Da zamolim Crnogorku (sve crnogorke su na neki neobičan način lijepe.) da potpiše autora ? :))))

hm...

30.07.2015.

Još si lijepa

            Još si lijepa. Godine ti stoje. Ni osmijeh ti ne vene.

            Još si lijepa. Sa mnom je malo drukčije. Vrijeme nije štedjelo mene.

            Još si lijepa. Postaješ dama. Ma, bila si uvijek dama.

            Još si lijepa. Ja sam negdje na pola puta do stuba srama.

            Još si lijepa. Haljine si uvijek voljela... mene kako kad.

            Još si lijepa. Ja imam ljepše, mlađe, a tebe sam vječno rad.

            Još si lijepa. Podsjećaš me na ružu koja niče.

            Još si lijepa. Ja sam uvijek bio loš kraj priče.

            Još si lijepa. Nadam se ćeš to i ostati.

            Još si lijepa. Miris tvojih grudi me često u postelju prati.

            Još si lijepa. Sve će biti dobro znaj.

            Još si lijepa. Ponekad me se sjeti, prije nego svijet izgubi sjaj.

30.07.2015.

.............

U zoru nekad zasjeni tvoja kosa sunce. Probije se koji trag svjetla do zjenica i pomislim da si umjetničko djelo...pomislim da si Venera. Da znaš, nikad neću staviti nijednu sliku u sobu osim tvoje.

            Inje je poleglo na brežuljke Borika. Sad je gore kao na razglednicama...zimska idila.

            Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

            Ruzmarin pod tvojim prozorom i pramen kadulje mijenjaju hiljade kilometara pred nama. Gledao sam taj film, otišli smo i nismo se vratili. Blentav sam, znaš? Ja bih te obožavao; bila bi moja vječna zabluda.

            Ako ipak odemo, molim te da to bude Kuba.... i molim te da se ne vratimo.....

28.07.2015.

.........

Rasuo sam dane u vjetar kao izgubljenu ždrebad. Ne uzimam za zlo Bogu što nestajem bez traga, sve je moja krivica dušo. Ko ne uzme u ruke plug da ore, taj ne može ni požnjeti pšenicu kad ljeto dozri.

22.07.2015.

...................

            Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

            Nestaje noći. Mir se gasi. Gdje se skriti od pakla?

            Pisao sam ti neki dan. Pisao sam ti djelom srca umočenim u ljubav. Ruke moje... ruke moje, davno su prestale sniti...(Nisam ih mogao nagovoriti da napišu ni slova.) Nisu neke riječi, da budem iskren; s njima sam te molio za krajičak osmijeha.

            Reci mi za kraj,

           dah moj koji vene

           govori li ti više od mene ?

           Reci mi za kraj,

            da l' još vjetar sivi

            za tvoje suze me krivi?      

20.07.2015.

.........

Kupi me sa kilom soli...bljutavi su mi dani. Gledao sam te kako mi daješ budućnost...(Ostaće nešto izgleda i iza mene.)

            Nekima sam već oprostio, kad mi dođeš ti, oprostiću svima....( tad ću znati da ima Boga.)

21.05.2015.

Prolaznost

Tragom umrlih stopa putujem, i shvatam da sam sljedeći ...

27.04.2015.

Kad nisam njen

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

Kako nekog porediti s njom?

Moja ljubav je smiješna,

guši se u bijedi želja.

Ostario sam bez mjesta kojeg ću zvati dom.

Prva...stota..

ofanziva izgubljenih riječi.

Molio bih je za poljupce.

Trube sviraju jazz u mojoj glavi:

Charlie Parker- Emrbarceable You.

Melodija najbolje opisuje neuhvatljivi dio nje.

Gorda i kad me nema..

Gorda i kad nikog nema..

Ruža izgubljena u polju žita...

Oči su bez boje...

Sve noći su duge,

jutro nikad ne svita...

Kad ode na tren.

Kad znam da nisam njen.

18.04.2015.

100 000

100 000 pregleda..napokon proradio brojač pa se dostigla brojka...nije malo..hvala Vam.

14.04.2015.

................

Njoj je mjesec birao oči...

Njoj je sunce bojilo kosu...

I sad, kako nekog porediti s njom?

09.04.2015.

Pričaj mi

Svi moji brodovi su usidreni,

pričaj mi o modroj pučini,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je šapnu

da se jutro tamo

najčistije rađa.)

Ukrali su mi vjetar,

ostavili vale.

Pričaj mi o Španiji,

jer ako se ne smirim

sjevnuće nož,

izbiće svađa.

Ima mjesto Costa de nešto,

možda Almeria,

u Andaluziji.

U toj Costi,

pivo se pije,

vino se gušta.

Bio sam ti tamo,

nije da nisam,

i hodio kule iznad grada,

a žene...

eh, žene,

ljepota sušta.

 

Svi moji oblaci su nestali,

prčaj mi o iluziji,

pričaj mi o Andaluziji.

(Neko mi je rekao

da je krv

tamo vrela.)

 

Pričaj mi o ljetu,

o zvjezdanoj noći,

koridi,

smrti,

pješčanoj plaži

ispod njenog tijela.

 

Život je podnošljiviji,

smisleniji,

ako se sjetim

daleke Španije,

ako se sjetim

kako je sve bilo

ukusnije ranije...

01.04.2015.

..........

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Zašto sam uopšte otišao

znaće dragi Bog...

 

Noći ne griju srce moje.

Hladno je, zagrli me.

Krv je stala i ne teče,

nema u njoj truna sreće.         

 

Sva su mjesta puna sjećanja,

a bio sam na stotinu.

Probao sam ih utopiti

u crnom vinu.

 

Sa stihom u ruci ti dolazim ljubavi.

(Sve je malo osim tog.)

Proklet sam što sam otišao..

Prokleo me dragi Bog...

27.03.2015.

Vrati, vrati mi...

Vrati, vrati mi,

          dane kada bila mlada si,

          kada bili mladi smo mi.

 

            Nježnost u njima kiptala je,

            i srcem rješavalo se sve,

            sve što odnijelo je srećne sne....

                       

            Vrati, vrati mi,

            jutra kad sam bio važan ti,

            kad smo na nas bili ponosni.

 

            Više ne vidim u tvom oku sjaj,

            mirno dušo ruku mi daj,

            ne moraš reći da je kraj..

 

            Nemam te čim čuvati.

            Namam snage moliti,

            da ostaneš,

            da oprostiš,

            jer ostao ni ja ne bi,

            kad znam sve o sebi...

20.03.2015.

........

 

            Čime da te čuvam?

            Čime da te pokvarim?

            Svjet je sklonio od mene sunce,

            posvađao sam se zbog toga s njim.

           

            Usne su mi prokrvarile,

            so ih izjela..

            Sanjao sam te,

            kosa ti je bila bijela...

 

            Pitao bih te za ljubav,

            znam da je nemaš ..

            Pitao bih te za sreću,

            neću iz inata da znaš!

           

            Naposljetku,

            što da te čuvam?

            Što da te kvarim ?

            Sve si mi ljepša,

            sve si mi draža

            otkako si s njim...

06.03.2015.

Samo jednu ljubav imam...*in memoriam

Samo jednu ljubav imam
a ta ljubav, to si ti
došao sam da ti kažem
da ću s tobom ostati

Samo jednu ljubav tražim
sada sam je našao
došao sam da ti kažem
da bih s tobom ostao

Sleteo sam ti u snove
pitala si, otkud ja
shvatio sam da te volim
kad si me probudila

Sleteo sam ti u snove
malo si se čudila
počeo sam da te ljubim
kad si se probudila

Tražio sam te na moru
i po okeanima
ti si došla tiho, nežno
i sve si promenila

VLADA DIVLJAN

05.03.2015.

................

Utkaću se u nebo, šilo sam. Gdje mi je bilo srce sad je praznina, provuci bijelu nit kroz njega-izvesćemo oblak.

            Biću slobodan, ne plači mala. Svaka priča ima kraj. Ova scena je postala preteška za mene.

            Kao u starom crno-bijelom filmu odlazim. Da možeš čitati mi misli shvatila bi da sam sretan. Nisam ti ja više heroj za ovaj svijet. Jednostavno ne shvatam gdje je tvoja ljepota nestala.

            Izvini, mala. Nije do mene. Život nije bajka, najviše je vjest iz novina.

            Povrjedio sam se hiljadu puta. Povrijedio sam te bar jednom više. (Valjda nisam znao bolje.) Ovu šaku zemlje što sam ostaviću vjetru.

            Utkaću se u nebo, bijela nit sam. Pođi sa monom, znaš da ne mogu biti sam.

04.03.2015.

.........

Kad padne prvi snijeg i djeca se razbježe po obližnjem brdu, pomislim: Zašto nisam mlad ? Sve je nevažno danas. Pahulje, sanke, snješko...

            Trebaće novca za ogrjev. Glupi snijeg. Cipele su mi mokre. Moram iz ormara izvući šal.

            Razvlači se bjelilo po putu kao tijesto. Kad bolje razmislim sa zimom zavladalo je sivilo (osim snijega)..Nebo. Asfalt .Odjeća prolaznika. Moje ruke. Kao crno-bijeli film. Loša monodrama, e.. to je.

            Koračam prema stanu pokušavajući se sjetiti crvene haljine..i rumenih usana koje su me nekad ljubile (prislino, da ne puknem po šavovima). Zaboravljam...Hm...Koliko sam godina imao? Koliko je bilo poljubaca te večeri..Mislim da su joj usne imale okus trešanja. Ne znam...Više nisam siguran.

            Vrijeme se pogoršava, prelazi u mećavu...Čemu  vriska djeco...Čemu radost oko nečeg što će te zaboraviti dok trepnete okom..

            Prerastao sam sreću izgleda....Gdje bih mogao naći večeras par crvenih trešanja? 

28.01.2015.

Alternativne stranice..

http://ladacki.blog.rs/blog/ladacki na ovim stranicama cete moci i dalje citati nove postove.http://ladackiblogger.blogspot.com

26.01.2015.

Umjesto oproštaja!

     Kopirao sam danas svoje riječi pisane sebi..pisane njima...pisane Vama. 489 stranica.. Malo li je...Previše li je ? Hvala Vam svima koji ste čitali nekad ili stalno..Hvala i Vama koji ste ostavili trag u ovim stranicama...

 

Naćićeš me u čitulji. Šeretski ću se osmijehivati... prevariću smrt. Neće me odnijeti vrag. Bio sam jednom na nebu i izgleda da sam im drag.

          Sve što cvate u tvojoj bašti ponijeću sa sobom...i grane mednog bagrema.( Šapnuli su mi da ga gore nema.)

         Malo će mi nedostajati crte tvoga lica..(što jest, jest....) i moja tamburica. Ostaviću je tebi. Ne pitaj zašto! Zašto ne bi?

Naći ćeš me u krošnji polegle vrbe..nad nekim brzakom. Možda baš nad onim, nad kojim sam te zvao dragom ?

Dugo sam krio ime tvoje u tonovima A mola..kratio ga na pola.Vrijeme je već, za kraj reć: Imao sam grešaka..hiljadu mana. Ma šta ti rekli, ti to nisi bila, moja Dragana...

Nisam nikada odrastao i nikada neću. (Valjda to tako bude kada u snu tražiš sreću.)

Naći ćeš me na nebu, biće to sretan kraj. Gore nema tuge..nema nade. Gore mi tvoje oči neće niko da ukrade.

Živjećemo.. O, da ...Živjećemo ! I sve što neko izbriše, samo će nas ojačati više.

 

 

13.01.2015.

....

 

Sahrani me

na mjestu umrlih,

ja neću moći

od žalosti.

 

Svi osim tebe

su davno otišli.

Ispade da su

bili samo gosti.

 

Šta bih sad

da nema tebe?

Bez druga.

Bez jarana.

 

A od snage

mladosti ostala

samo suha,

ispucala grana.

 

A ja,

iznenađen.

Kao da umirem

prvi put?

 

Odlazim

olovan,

bez imena

za koje će se čut.

 

31.12.2014.

Danas ti ne pišem.

Danas ti ne pišem.

Danas te slikam očima djeteta, rukama starca.

Svjetlo je najljepše u zoru.

Obojiću ti oči rosom kad noć preshne,

izazivati sunce bojom tvojih usana.

Mogla si mi pomoć,

biti model na jedan tren.

Svi se moramo bar jednom žrtvovati.

Kad siđe kiša s krovova

čujem pjesmu koja dolazi korakom mrtvaca.

(Sistematično je izbjegavam.)

Daruje mi rijeku.

Daruje mi samoću.

Tada pijem.

Pijem čašu punu krvi, punu soli.

Pijem puno.

Zaplićem jezikom.

Grlom letim pod nož.

Ponovo trabunjam

umjesto da stvorim zvijezde u tvojoj kosi.

Danas ti ne pišem.

Danas te slikam.

Valjda ćeš biti dovoljno hrabra

            da te volim.
18.12.2014.

......

Ne znam zašto ali me uvijek pozitivno iznenadi kad se neko pronađe u mom škrabanju..

 

http://romansa-ljubavna.serbianforum.info/t193-san-o-jednoj-zeni

16.12.2014.

Ljubavi sini...Ljubavi sini...

Razumi da u meni Zima živi,

kad zatvorim oči vidim bjele krajeve zadnjeg dana.

Čudno...umrijeti je treptaj oka,

nisam to očekivao.

Sama znaš da sam komplikovan u životu..

možda ću biti bolji u smrti ..

jednostavno ću otići bez glasa?

Razumi da ne nestaje svaki slap u Plivi,

mora neko biti i lošija strana.

(Vjerovatno sam istekao prije roka.

Ko bi rekao to?)            

Doživjeti stotu?

Precjenjeno,vjeruj mi...

nestaneš i već sutra se ništa ne talasa.             

 

Zato sam ja lijepo vezao oči za mol sudbine,

u njima samo osmijeh tvoj ponekad sine...

Zato sam ja srce pokopao u tmini

s riječima: Ljubavi sini..Ljubavi sini...

17.11.2014.

.......

 Šal sam ti kupio....na njemu igra riječi. Stavi ga kao zastavu, nek se vijori. Reci da smo napokon slobodni.

13.11.2014.

..........

-Nevrijeme će. Oblaci se skupljaju. Sve jače duva vjetar.

-Ako te dirne razbiću mu nos.

-Samo se ti glupiraj. Trebali smo krenuti.Pokisnućemo.

-Ne smije ti kiša ništa dok si sa mnom. Otjeraću je za tren.

-Ako se razbolim Ti ćeš me služiti.

-Ljepojko, zar nisam već sluga tvoja?

-Kuhaćeš supu?

-Kuhaću!

-Pokrivaćeš me ako bude mi hladno?

-Pokrivaću!

-Vodićeš me doktoru?

-Vodiću!

-Super, znaš kako mi je doktor meden...

-Idemo kući, nema od doktora ništa...

12.11.2014.

..........

Gdje li si Ti?  Šapni, za tren ću se doseliti!

21.10.2014.

..........

Pjesma je moja zabranjeni grad...

muk, srdžba, jad...

Probao sam dodati tonove svjetle..

nije bilo sunca...niko nije probudio pjetle...

 

Riječi su moje izgubljene godine,

ponekad ih pogledam da me želja mine...

Ni tad, kao ni sad, nisam imao sreće,

samo su tvoje težnje postale sve veće i veće....

 

Javljeno mi je da ću umrijeti...

            kad je loše onda me se neko sjeti...

Ponjeću samo sjećanje na tebe moja čežnjo,

u kojim me grliš usnama modrim nježno...

06.10.2014.

.........

Glupi četvrtak s kojim ne idem u korak. Još jedan promašen dan. Ma promašen mjesec. Izbori su u toku. Glavonje na svakom koraku s osmjehom i neispunjenim obećanjima od prošli put..( bar da smisle neko novo.)

Već danima nisam osjeti glas anđela u sebi (ako ga i imam),  pred očima kolaju misli crne kao mačak koji se prišunjao proljetos kući.  Još ne dozvoljava da ga pomazim. Podmićivao sam ga što jeste, jeste, ali nije upalilo. Majstorski sačeka da se odmaknem, pa smaže ostavljenu hrenovku. Možda me je zamjenio s nekim od političara?  Imao sam prije neki dan crvenu majicu, proglasio me za socijalistu izgleda. Mačak, Ti ne dijele više ni bajat hljeb, a kamo hrenovke.

18.09.2014.

...

U sebi imam riječi koje nikad nisu bile skupa.s njima ti sada trebam reći: Zbog tebe mi srce lupa...

12.09.2014.

Šta ću sad? Šta ćeš sad?

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Prerasla je oči čežnja...

Jesen je izvukla sivilo iz svežnja....

U mome oku procvjetala je grana maline,

listom prekrila sve pješčane dine......

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Nema čistih ruku,

dva iskrena srca da tuku...

ma šta da desi,

meni svoje donesi...

Šta ću sad ?

Šta ćeš sad ?

Mjesec iznad nas ukrao je nebo,

ja sam nevjernom moru bijelu so..

Posadio sam u sjećanje cvijet bijeli,

na nas koji se nikada nismo sreli..

Šta ću sad?

Šta ćeš sad?

Svijet nije ljubavni film, niti roman,

postajem lagano od njega umoran.

Odoh draga spiti,

probudi me kad se umoriš i ti...

28.08.2014.

..........

Ispleti mreže..od šarenih perli...od svojih uvojaka. Baciću se pod njih. Imam kaplju plava mora da platim tvoju ljubav....ništa više.

Sjetim li te kad na mladost?

Sve što sam bio više nisam. Zapetljao bih se rado u tvoj zagrljaj i prestao juriti svijet. (Šta te boli briga, iz tvojih oblaka je duga.)

Sjetim li te na kapije grada?

Umorno je jedro što plovim njim i tako me stid što se ovakav vraćam. Nijedan bijeli biser nisam našao..svi su crni kao oči tvoje.

Pokora me je našla pred umirućim nebom i izokrenula utrobu moju. Kako sad reći da sam čiste duše?  Ne vrijedi priznati greške, prekasno je..a i nisam znao bolje.  Valjda ću preživjeti...mora se. .

25.08.2014.

Nevjero, nevera je...

Pusti mi  ruke..da si znala me čuvati, grlile bih te... Nevjero.. Bila si ništa drugo do lebić, ni grudi mi nisi napunila..Izliječiću se od tebe, kilom vina...trunkom soli...

Tjera starost pamet, ali još toliko posenilio nisam...da zaboravim sve što je rečeno...sve što je učinjeno..

Nevjero, nevera je..skupljam ono što je ostalo čitavo. Porazbijao sam sve što me sjeća na tebe..Slike pobacao. Vežem srce za mol..valjda će s vjetrom da prođe bol...

Umrijeću, i neka ću...Takva mi je sudbina....nikad mi nisi dala ljubav..dala sina. U tišini stana, iza zatvorenih vrata, ja ću provesti svojih zadnjih pola sata...

Ti, mirno spavaj. Ovi oblaci što kidaju prste moje, drže moje usne nijeme,  nisu ništa do loše poniklo sjeme. Mržnja neće ništa dobro dati, trebalo mi je biti jasno, no kasno čovjek shvati.

Nevjero, nevera je. Ne vidim ni jedne zvijezde. Otišao bih što dalje od tebe, ali kako ?

Zavezao sam sjećanja o kaiš,

ništa ne vrijedi...netaknuta mi pred očima sjajiš.

Tebi nemam snage ići,

jer nisi ništa više do lebić.

25.08.2014.

Zašto me ostavljaš ?

Zavjesa je pala i

ostala je samo laž..

obična laž...

Ovo lice klovna draga,

odavno već znaš..

i zato me ostavljaš.

Muzika je stala,

ti si ruke oprala od nas..

od nas...

Ja ću već negdje

za svoju dušu naći spas..

tvoj glas..

 

Zašto me ostavljaš ?

Zašto se ne javljaš ?

Zašto me ostavljaš ?

Zašto me bar ne pogledaš ?

 

Muzika je stala

i ostala je samo laž..

obična laž...

Ovo lice klovna draga,

odavno već znaš..

i zato me ostavljaš.

 

Zašto me ostavljaš ?

Zašto se ne javljaš ?

Zašto me ostavljaš ?

Zašto me bar ne pogledaš ?

14.08.2014.

...

Zavjesa je pala i ostala je samo laž..obična laž... Ovo lice klovna draga,odavno već znaš..i zato me ostavljaš. Muzika je stala, ti si ruke oprala od nas..od nas... Ja ću već negdje za svoju dušu naći spas..tvoj glas..

06.08.2014.

.............

Jesen sam izabrao da je zavolim, jer sve je bilo depresivno osim nje i cvijeta jednog u njenoj kosi..Rekao sam da mi ostavi osmijeh za sreću, ko zna, možda mi je zadnji tren i više je vidjeti neću..

Nije me htjela...umjesto osmijeha ostavljala je mene svaku noć, bježeći drugima do jutra...Prstima ih je ljubila, dok sam srca krvava umirao pod kišnim prozorima...

Jesen sam izabrao da umrem... Bože, šteta...rumenih oblaka...dalekih obala.. Ja sam zvjezda padalica usnulih vozova...želju ću da im ispunim. Umorne oči sklapam poljupcem.

Strah mi pogled vezao za nebo. Vjetar mi jedra skupio pod mišku. Red snova i red mesa...ugarak ugašen na ostavljenom ognjištu....ništa više od tog nisam, sad kad sam pao.

Zabilježite  negdje da je ubila jednom...Pitaće je neko..slagaće... Ništa je ne dotiče. Sanja. Sve je i krenulo po zlu od kad sanja. Bar nek me se nekad sjeti i priča o željeznim brodovima koji otkrivaju svjetove, o ciganskim očima kojih je pun svemir. Zna li koliko sam je volio ?

Ko će da je voli poslije mene?

 

01.08.2014.

Sad kada nemaš me...

Toliko se znamo,

toliko se znamo,

da bi bio kraj samo,

ovolike ljubavi,

ovolike radosti....

 

Pa zar da ne pokušamo,

spasiti ovo što još imamo?

Najlakše je reći zbogom samo...

 

Rf:

I sad kada nemaš me,

i nemam te,

a nevažno je sve,

što su ove ruke

za te' stvorile..

 

Toliko bar znamo,

toliko bar znamo,

da srce ne kidamo,

najlakše je

okrenut leđa samo..

 

Hoćeš li

moći oprostit mi?

Hoću li,

moći oprostit ti ?

 

Rf:

31.07.2014.

Molila me...

Molila me da joj nađem svijet krojen za nju,

molila me da joj dam ljubav svu....

Govorio sam da nemam šta da joj dam

i da je život sam....

 

I sad nekad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

Možda iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....?

 

Molila me da joj nađem svijet krojen za nju,

molila me da joj dam ljubav svu....

Govorio sam da je polje koje znam

I da će me poslije biti sram...

 

I sad nekad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

Možda iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....?

 

Nekad mi jesen donese njene oči,

tad mi mrak srce koči....

skupim svjetlace u dlan

i shvatim da sam nesretan....

 

Tad u meni,

jedan cvijet za nju zarumeni....

 iz srama,

što je ostala u prošlosti sama....

29.07.2014.

......

Noćas ako krenem ja...

ne idi mojim stopama,

budi pametna...

u njima praznina prebiva...

 

Noćas me je crna ptica vezala,

kandžama punim zla

uz sebe privila...

Ne idi za mnom mila...

 

Sve je samo tren,

dah izgubljen...

Sve je samo tren,

oduvijek sam i bio njen...

 

Ne idi za mnom mila,

ptica što me nosi nema krila,

ti si uvijek pametna bila,

u rukama se tuga svila....

 

Sobom nosim tvoje oči..

Srce kišu toči...

Ostani...Ostani mi,

zauvjek mlada ti....

 

Sve je samo tren,

dah izgubljen...

Sve je samo tren,

oduvijek sam i bio njen...

28.07.2014.

...

Noćas ako krenem ja... ne idi mojim stopama, budi pametna... u njima praznina prebiva... Noćas me je crna ptica vezala, kandžama punim zla, uz sebe privila... Ne idi za mnom mila...

24.07.2014.

......

"O ne, ti nisi otišla,
još si tu…
Još stojiš tu, u sjenci grana…
I nije život prošao,
nismo umorni,
i nema na nama rana…."

Merlin

21.07.2014.

..............

Ulično svjetlo ravnomjerno nas obasjava. Gušimo se u prljavim ulicama..u preuskoj odjeći...

Trule su nam namjere...

Jednog dana zaprašivaće svjet od ovakvih kao što smo mi....Suviše smo obični... Za tebe ne brinem, i obična si tako lijepa..

11.07.2014.

.............

U nadi da me čitaš

ja ti pišem i ostavljam ljubav

na nevidljivom papiru...

Zdrobljeni su mi vidici,

u njima žeđne srce

nestajući u miru...

Zovem te noću..

vrištim riječima

pisanim krvavom bojom..

da ispuniš mi samoću

duhom svojim,

nježnošću svojom..

 

Tjelo sam i ništa više...

oblik date bez pitanja

prezren od oba oka..

Ovo malo neba,

kovčega mog malo,

pljujem s visoka...

Tebi ću dati

zavjet svoj,

oblik svoj..

a ti,

odaberi  drugog

da prospe znoj...

Moje riječi...

moji gavranovi,

moje golubice...

Puštam da te nađu,

da mjesto lista,

pošalješ otrov..ubice!

 

08.07.2014.

Old love...

Isprati me,

odmahni rukom kao da sam kišni oblak..

nesreću vidjeti loš je znak...

 

On fire...

Night is on fire....

 

Dugo sam šetao

obalom tvojih očiju....

sad tu hladni vjetri biju...

 

My love is old thing...

better to say nothing…

 

U nekom drugom danu

bio bih savršen,

bio bih njen....

 

Wath to do,

i am old too....

 

U ovom danas

sam tvoj

preuzak kroj....

30.06.2014.

.....

Ti mi pričaš

o haljini najbolje prijateljice,

o ružu na usnama...

nekom slatkom autiću.

Pričaš o

kolačiću iz omiljenog kafića,

crvenim štiklicama

s bijelim perlicama..

 

Da sam kapetan nekog broda,

(samo ne remorkera),

bio bih gusar,

zvali bi me Crni Pera...

 

Cvrkućeš o

prekratkoj bluzi..

lošem štimungu na koncertu...

promjeni boje kose...

Ponavljaš mi

već navedeno

i predlažeš da se obrijem,

čisto da te iznenadim...

 

Slaba mi je brada za gusara,

trebao bih pustiti dužu...

za pojas zadjenuti pištolj,

a za rever ružu...

 

Šapućeš o morskom žalu,

galebovima nad obalom...

bisernim ogrlicama,

izgubljenoj mjesečini..

Ćutiš o prvoj ljubavi,

o ustajalosti koja te guši...

pokislim ravnicama,

pismencetu iz spomenara....

 

           Široko je ovo nebo,

možda ima nade za mene...

Gopode, možda se probudim,

daleko od ove žene...

 

 

25.06.2014.

Pijanska...

Od mojih ruku samoća počinje

i mrzim sve dalje što se pruža.

Mrzim i tebe da znaš,

iako si krvlju obojena ruža.

 

Pijano mi srce

noćima vjetru pjeva.

Šta ako ću na pod pasti,

nisi ni ti čedna djeva ?!

 

Tišina grozna,

protiče i ječi u flaši...

Konobar, ponesi još jednu,

a ti Princezo s mene sjaši...

24.06.2014.

..............

Brodovi, kao i moje srce, putuju od svjetla do mraka okeanom punim ogledala-podsjetnika na počinjene grijehe. Svjestan sam nemira što naglašavaju vjetar koji će me uništiti, i da hridi u mom slučaju manje bole od prošlosti.

23.06.2014.

...........

Počelo je svjetsko prvenstvo u fudbalu. Horde muškaraca bulje u televizor. U toj armiji robota, jedini sam s pogledom usmjerenim prema ulici. Žene su svakim danom sve ljepše... možda zato što su svakim danom sve nedostižnije...slobodnije.

19.06.2014.

-----------

Danas nema svjetlosti...

Danas nema sreće...

Danas nema te....

 

Izbriši me....

pozlati svoje dane....

Kruh sam bez grama soli...

Sklopi ruke,

za ljubav se pomoli....

 

 

I sutra ću biti sam...

maglama kriti oči...

Skitati samo znam...

nemam u meni djela

koji čežnju koči...

 

Tajni su mi puti,

puni sna....

Nesreća, to sam ja....

Izdajom sve

završava se....

Ma ne žalim...

ne žalim,

volio sam te....

18.06.2014.

........

Otvorih vrata i propustih je ispred sebe u mali hodnik koji se naglo prekidao, prerastajući prvo u trpezariju sa zavučenom kuhinjom, a potom u dnevnu sobu. Ispliva iz baletanki i pogledom poče pretraživati minimalistički namješten stan, mjereći ga vojničkim korakom.

-„O, imaš gitaru...Znaš li da sviraš.?“

-„Pst..nemoj ni slučajno više da spomeneš tu riječ...To  nije gitara, to kontrabas. Vidiš, dotična dama, (rukom pokazah na gitaru), već neko vrijeme tvrdi da je kontrabas i digne nos kad se nazove tim imenom.“

-„Jel ? Čudna neka dama. Mušičava. A ni klavir nije klavir, pretpostavljam.“

„Vidiš nije. On, kad je gitara odlučila da bude kontrabas, odlučio je da postane saksofon.“

-„Saksofon ?“ podiže obrve.

-„Da, saksofon. Zašto saksofon, nije mi ni danas jasno. Sreća je da me ne tjera da duvam..znaš da policija to ne podržava.“

-Zasmija se....“Nije tebi lako s njih dvoje.“

-„Da znaš da nije.“ tužno dogovorih.

-„Jadničak.“ prozbori sa osmijehom i nastavi marširati kroz stan, zastajući samo na tren da kroz zavjese baci pogled na komšijske ruže.

11.06.2014.

20 zlatnika

Pjesak u olujnoj noć briše sve grijehe.

Zveckaju zlatnici u džepu..njih dvadeset.

Oprosti mi.

Oprosti mi.

Put sam nekako izgubio,

s njime sebe dio.

 

Poljubi me, daj mi mir,

sjećanje na prvu ljubav.

Sve su, baš sve,

djevojke žene postale.

Nemam kuda, nemam s kim,

ovo malo nesreće da podijelim. 

 

Zadnji sam vojnik crno-bijelih filmova...

dosadna priča bez slova.

Zadnji heroj... poražen i ponižen....

polako postajem njen..

 

Skupio sam soli za ranu...

sjećanje na Božić s tobom.

Nikad više.

Nikad više.

Ruke sam ti izgubio,

bez njih više nisam cio.

09.06.2014.

........

Vidiš ovaj koji s tobom priča, to nisam ja. Ja sam nestao, ostao je neko meni stran. Neko ogorčen.. umoran. Moji sati su dugi...samotni i nema riječi da ih ispune

06.06.2014.

.........

-Otiću...

-Svi ćemo moja ljepojko, prije ili kasnije otići... Ja sam odavno otišao, samo to još nisi primjetila.

-Samo ti izvrći moje riječi, i pravi se da ti nisam od značaja. Plakaćeš kad odem. 

-Čekaću da počne kiša. Neće se primjetiti.

-Nedostajaću ti.

-Misliš moću s mirom piti kafu...čitati novine?

-Bezveze si! (Pruži mi stopala u krilo i otvori novine.) Ovako? I to ti je interesantnije nego pričati sa mnom? Smiješno. Još ću da ti povjerujem.

-Fali ti kafa, nije potpun ugođaj...Ne donosi sud o nečemu na osnovu djelomične slike.

-Hm. Ta ti je na mjestu. (Iskrade se u kuhinju na par minuta i vrati se sa kafom. Zauze šeretsku pozu s nogama u mom krilu, novinama presavijenim u jednoj, a kafom u drugoj ruci.) Zadovoljan?

-Klimnuh glavom.

-(Lagano otpi gutljaj kafe i baci pogled na novine.) Ništa. I s kafom nije nešto interesantno. Bespotrebne informacije, glupost mozga i kafa.Kako možeš u ovome uživati?

-Možda je sve to što kažeš, ali moraćeš uzeti u obzir još nešto osim kafe da bi mogla suditi.

-Šta sad?

-Sklopi oči.

-Sklopila sam.

-Zamisli sad da te neko smara satima prije toga...

            -Mrš. Bezobraznik jedan.

04.06.2014.

..........

Nedovršen sam...praznog lica...praznog pogleda. Dovučem se do čađave ulice..do drvene kapije. Ugledam te nekada. Pružim ruku da isprosim poljubac. Prođeš bez pozdrava. Nevidljiv sam.

 Nestaje svjetlo sa tvojim korakom. Odlaziš. Nestaje obale. Gušim se.

Zabradatio sam..začupavio. Dronjke vučem po kaldrmi. Pokupim koji uzdah što mi dobace i skupim se u ćošku izgubljene ulice. Sabereš li nekad moje dugove ? Neispunjena obećanja ?

Nestalo je muzike kad si prestala da se javljaš. Nestalo je ljubavi.

Ukrao sam ti suze kad sam odlazio, s njima sad se pokrivam. Rijeke što su se izlile moj su grijeh. Oprosti. Oprosti mi.

27.05.2014.

1458

Isprane su mi ruke od jesenje suše, od proljetnih poplava..isparana mi je duša od sirotinjskih suza.. Ne vidim ljepotu tvoga oka...boju obraza.

Bio sam prije neki dan u gradu koga više nema...pod krovovima koji se više ne vide... u kući koja me više nema s čim dočekati.

Budem li plakao, Bog će pobijediti....neću mu dati za pravo, ma koliko strepio od pojave njegove. Ne znam da li mogu naći snage da ga volim.

U beznađu ćeš me naći. U beznađu sam se rodio. U beznađu ću umrijeti.

23.05.2014.

1458

1458,

 

1458,

 

1458........................

15.05.2014.

....

Moj korak ima manu da se sunovrati pred tvoju kapiju...Loš sam gost. Nemam dobre vijesti. Bio sam davno mio..čist, bijel..cio... Loš sam gost, o da...napukao mač...sjećanje na davni plač.

            Imam kao po kazni ruke nadničara, srce koje sanja...oči cigana...Naravno, ništa me dobro ne čeka.... ostaću željan modrih dudova....rumenih trešanja... (ako ikada budem sadio drvo, prvo će biti drvo duda...s njima ću ti slikati more na grudima.)

05.05.2014.

.......

Ako ikada budem sadio drvo, prvo će biti drvo duda...s njim ću ti slikati more na grudima.

29.04.2014.

...

 

„Misliš da im je prvi sastanak ? “ upita, prateći pogledom zaljubljeni par koji je upravo prošao kraj nas.

„Ne znam. Možda.“ odgovorih.

„Voljela bih da im je prvi sastanak..prva šetnja.“

„Zašto ? „

„ Svi ostali su samo prazna ljuštura...ostaci sjećanja.“

„Ne znam..ne bih se složio s tobom.“

            „Zašto ?“

            „Uzmi ovaj minut što će doći, ne može biti sjećanje na neki prethodni. Možda se u njemu ponove neke riječi ili događaji, pa bude već viđeno..ali nije sjećanje. A šta ako donese nešto neviđeno...Šta u tom slučaju ? U ostalom, tvoj bih poljubac uvijek poželio i izabrao naspram drugog, koji je nov i nedoživljen.„

„Ulizico.“

„Možda..nikad nećeš znati.“

22.04.2014.

......

Izgleda da sam se osušio, ostario...trag mi se zametnuo i ne znam nazad. Zvjezde su utrnule na okovanom nebu. Kuda dalje ? Izgubio sam i njene oči. Maler, to ti je...

16.04.2014.

.......

U jutro sam kao lud..žalim za njom ako mi dođe na tren..žalim sebe. Selica sam slomljenih krila. Oni slični meni su odletjeli odavno. Neće se vratiti, znam.

Šta bih bez klavira? Nema bjeline bez njegovih tipki. Sve je sivo. Od njih ću sebi košulju skrojiti, crne ću u vatru baciti. Ljutiće se anđeli znam...ako, kakva su vremene nije me sram.

15.04.2014.

...................

U sumrak se gubim..polegnem kao žito. U sumrak sam izvrnut natraške. Sjene me plaše. Umiruće sunce govori da sam sam... otrgnut list na vjetru.

Šta bih bez gitare ? Sve bi bilo muk...Brinem za svoje ruke kad krenem na put i ostavim je na nemilost golim zidovima. Brinem za svoje srce... šta ako je ne nađem u povratku...ako odleti na jug ?

10.04.2014.

..........

Ako postoji sloboda, ona imam miris Hercegovine…ima okus tvojih usana. 

29.03.2014.

...

Stvaraš novi život u ovom svijetu i uplašena si...Sve je na tvojim plećima... Ćutiš...Ćutiš, a plakala bi da imaš snage... Meni je svijet igralište i zbog toga me još više mrziš. Tako bi me rado okrivila za sve.. Podsjetnik sam za izgubljenu budućnost...punu igračaka i dalekih svjetova koje nećeš vidjeti..Podsjetnik sam na tvoju lakomislenost... Ne brini izdržaćeš. Šta ako cvijeće poklanjam drugoj ? Šta ako život ti nije bajka? Niko ti ništa nije ni obećao...a i da jeste opet bi po svom... Izdržaćeš...ako sam u šta siguran, siguran sam da ćeš izdržati..

26.03.2014.

Nevjero...

Umoran sam...umoran je moj grad, moja ljubav...Ostavljam ti dušu pod nogama.

Presahli su izvori, nestali oblaci...slikam prazno nebo...goli kamen...Reci, reci mi: Nedostajem li ti kad si sama?

Zar ne znaš da samo rijetki danas nisu slijepi ? Gledam te srcem, rukama.. kradem od svih....

Pišem ti, tkam riječi u bijeli papir...Reci, reci mi: Koliko je bilo prije mene..prije mene.. dobrih, zlih...

Zašto su ti lažne zvijezde, crte na dlanu? Zašto je vino prokislo? Nevjero.....

Zašto me nisi spasila ? Skrila od crnih sjena ? Nevjero, zašto nas nije sad bar petoro ?

Sve smo podijelili, leđa sreći okrenuli...i šta nam ostaje, reci mi?

Naću mir u daljinama, pustim otocima....u zloj sudbi što me ubi...

Nevjero........

21.03.2014.

....

Kad bih birao mjesto, birao bih neko drugo...Sjećanja su čudo...Živim nekada u njima, kada stignem...putujem puno, toliko da se pitam gdje pripadam...kome pripadam ? Dugo nisam svraćao, ništa više nije isto...mislim da izbjegavam stol pun prošlosti..vjerovatno je to..a ni ja više nisam isti.....Uživaš li još u bijelom grožđu kada se vratiš sa posla...u mirisu pjene? Zaturio sam negdje broj zvijezda na tvojim leđima...zaboravljam.... Da me prisjetiš?

17.03.2014.

..........

Umoran sam...umoran je moj grad, moja ljubav...Ostavljam ti dušu pod nogama.

Presahli su izvori, nestali oblaci...slikam prazno nebo...goli kamen...Reci, reci mi: Nedostajem li ti kad si sama?

 

13.03.2014.

Deset dugih godina...

Mrzim svjetlo tvog osmijeha skriveno u magli sjećanja...mrzim crte tvoga  lica... zbog njih nema ljepše... Mrzim što nisam dovoljno jak da te spasim svoje bijede...što mi obećanja ni danas ničemu ne vrijede...

Deset dugih godina, još malo....još malo...

Ti imaš kuda za razliku od mene...mrzim te i zbog toga....  ja nemam, dužan sam svima „do Boga“...

Laž...laž..Sve je nestalo... u vodu palo...

Мrzim tišinu koja krije riječi, pa stojim bez glasa...Mrzim tvoje uvojke kada skriju boju oku..izgubljeni trag tvojih nogu... to, što te voljeti manje ne mogu...

Ma, briga te za to…

Sve što sam ti radio, daje ti prava da me ne spomeneš…U stvari ja mrzim sebe,  i svoju lažnu ljubav…sve sam osim prav…

 

Da sam mogao bolje, učinio bih to… Ne uzimaj mi za zlo…i ja sam od krvi i mesa..

Deset dugih godina, još malo....još malo...

08.03.2014.

...

Sretan 8.Mart dame...

04.03.2014.

...........

Mrzim svjetlo tvog osmijeha skriveno u magli sjećanja...mrzim crte tvoga  lica... zbog njih nema ljepše od tebe... Mrzim što nisam dovoljno jak da te spasim svoje bijede...što mi obećanja ni danas ničemu ne vrijede...

26.02.2014.

Cigan sam i neka sam !!!

 Imam cigana u sebi..i veliku šatru….nož srebrni…Imam zvjezdanu noć, mjesec koji pruža ruke…staru gitaru, mladog vranca…

 Vi koji me prezirete..Vi koji me mrzite…moja duša nema međe ni kapija…. nema loših temelja, ispucalih zidova…

Moja si

i vječno bićeš ti...

Cigan sam i neka sam !!!!!! Volim vino i pjesmu…plač gitare…djevojke garuše, pune vatre…pune tuge…

Cigan sam i neka sam..

kako je, ja to najbolje znam !!!

Zebljive su noći, u njima se dugo umire. Svjetlo krijem od potjere. Zvijezde padalice mi nose glas, cvijetna polja spas.... Ono što osta od života daću za proljeće puno propupalih tršanja.....

Možda proklija sjeme nade

iz onog što ruke posade...

Okreni se...okreni me...rješi da ti budem nebo bez oblačka...kristalna igračka. Eh, kad bi mogla ti, mene ljubiti....

Cigan sam i neka sam..

dođi da ti poljubac dam !!!

Dođi, što da budem sam ?!

Imam poneku suzu u sebi….kletvu…ljubav koja gnjije…sjećanje kako je bilo prije…Svi moji drumovi, ipak su moji dušmani…pobjegoše na njima dani, crni konji vrani…Nek ih moje oči ne vide… ovako više ne ide….

Cigan sam i neka sam..

dođi da ti srce dam !!!

Dođi, što da budem sam ?!

24.02.2014.

..............

Okreni se...okreni me...rješi da ti budem nebo bez oblačka...kristalna igračka. Eh, kad bi mogla ti, mene ljubiti....

21.02.2014.

......

Nisam ti govorio, ali lijepa si....(ili bar ne koliko sam trebao.) I što je čudno, ljepota tvoja nije ono što mi nedostaje..nedostaje mi tvoj glas. Pitaš li se šta je moglo biti s nama, sada kada postaješ dama? Izgleda da si jedina znala osjetiti koliko sam prazan iznutra....jadan...Ko te može kriviti za to ?Moj Bože... Ovo mi je jedno od najtežih putovanja...obgrlio me je samoće val, kao tebe svileni šal...Lijepa si..Bože, lijepa si...

18.02.2014.

Što me ne povedeš?

Gdje se šećeš,

Ti-lijepo gorsko cvijeće ?

Što me ne povedeš,

vidiš da me druga neće?

 

Moja sudbo, moja kazno,

uzmi mi srce i stavi oko vrata…

i onako ne može kucati od jada,

stalo je prije više od sata…

 

Na koga se baci,

Ti-svjetlo crnih dana..

Na koga li povuče 

Tugo moja rana…

 

Nisi mi dala okusim

tvoje usne, tvoje grudi..

Ja nemam srca,

nek ti nebo sudi…

 

Gdje se šećeš,

Ti-lijepo gorsko cvijeće ?

Što me ne povedeš,

vidiš da me druga neće?

 

14.02.2014.

Razgovor sa samim sobom...

Ćutati ili reći? Uprljati se ovom politikom govoreći o njoj ili biti čist, a beskičmenjak? Apsurd je da ja, koji branim na blogg-u bilo kakav komentar vjerskog, političkog ili nacionalnog sadržaja vjerujem u Boga više nego u išta drugo, obožavam politiku i ne bih se odrekao po cijenu života svojih nacionalnih korijena...Čudno? možda...meni nije...Ko sam ja da sumnjam u postojanje dobroga ?!...a ako postoji dobro, onda postoji i Bog...Dobro i zlo...da li bih znao šta je dobro, iskreno i čisto da ne postoji zlo, laž i tama...Da li bih vrjednovao svjetlo da nema noći ? Ne bih...Kako, kad u ovom zlu, bijedi i otuđenosti, susretnem ljude koje imaju srce veće od mene cijelog, da ne pomislim da ima Boga....Priznajem da se sramim što nisam ni dio sjene njihove...Žaliću za tim što nisam ništa drugo do još jedan broj...Mediokritet...Neću biti političar, znam..Neću biti Pašić, Sokrat, Linkoln, Gandi...Čovjek koji u toj plemenitoj vještini, učini da bude bolje...ulije nadu da vrijedi živjeti, raditi ili umrijeti za nešto što će doć...(Nisam za žrtve-tako da ćemo taj dio u svakom slučaju preskočiti..) To znači da neću napraviti školu, bolnicu ili sirotište...Beskičmenjak!!! Sve i jedan od današnjih neinstrumentalizovanih protestanata je veći junak od svih nas koji šutimo.. Šta biva s junacima-budu dobar materijal za zakopavanje! Poginu u napadu s leđa kao Sava Kovačević...Pametan sam nema šta, biću zadnji...moja leđa su sigurna, a i nešto drugo..Rat će...da sam hrabar ili bar dobar šaptač,pa da došapnem nekom ko misli da vrijedi, da ništa nije vrijedno...ili prost, pa da opsujem: Majku Vam j...jebao vas naziv države i vaše podjele.. ili pametan pa da predložim neko pametno rješenje: Da damo ime državi Nova Njemačka i onako svi želimo da odemo tamo biti robovi ?! Da napravimo tri glavna grada pa da se smjenjuju svake godine kao i predsjedništvo? Da pravimo hidrocentrale svakih sto metara pošto industriju nećemo nikada vratiti? Da napravimo tri otvorene liste najboljih građana pa nek svako svog izabere? Da napravimo aktivan mandat čitave godine, pa ti valjaj gluposti, odmah sutra ćeš ostati bez mog glasa- bar je sada vrijeme elektronike? Da pravimo ponovo male kuće s dušom,s fasadom, baš kakve nam i trebaju-gdje li samo nestaše? Da zabranimo lov-pa zar da ništa ne ostane iza nas? Da počnemo saditi umjesto sjeći? Da prestanemo biti neradnici i djedovinu sredimo malo? Da malo volontiramo ? Da postanemo civilno društvo i zabranimo vjeronauku u školama, a ko poštuje vjeru da ide u crkvu ili džamiju na dodatnu nastavu ? Da prestanemo bacati smeće oko sebe ? Da zabranimo kese i latimo se cekera? Da prestanemo mrziti komšije ? .....Rat će...ja ću na Kubu, a ovi što budu pucali nek se j.... ostaće sirotinja...džaba im država i vjera...

13.02.2014.

...........

Gdje se šećeš,

ti-lijepo gorsko cvijeće ?

Što me ne povedeš,

vidiš da me druga neće?

11.02.2014.

.............

„Lijepo od tebe što si došao za Božić. Neće me biti sljedeće godine .“-reče djed i suza mu zaiskri u očima, pa požuri da je obriše.

„Znaš da sam svake godine kod tebe. Zar si sumnjao da neću doć ?“

„Ma nisam, al malo me iznenadilo....očekivao sam te ranije.“

„Uspavao sam se. Kasno sam legao.“

„Ganjaš žene sigurno. Jesi uhvatio šta ?“

„Što, da ti ne treba koja?“

„Meni, eh...meni više ništa ne treba. Ni ova baba.“

„Nemoj tako, šta bi ti bez babe. Ne bi imao koga sekirati. Bilo bi ti dosadno. „

„ I to što kažeš.“

„Ajde da mi popijemo po jednu.“

„Znaš da ne pijem.“

„Ajde, možda nam je zadnja, nećeš me valjda odbiti.“

„Neću.“

Nazdravili smo možda prvi put kao isti, a vjerovatno i posljednji. Pogledao sam se u ogledalo i shvatio da počinjem sjediti.

*IN MEMORIAM....

08.02.2014.

....

Ti si najsjajnija zvijezda moga neba..

03.02.2014.

.....

Ne ostavljaj me...

Ne ostavljaj me,

u noćima sretnim,

u danima hladnim,

jer čim nestaneš

crne mi misli dođu

i poželim da odletim...

 

Ne ostavljaj me...

Ne ostavljaj me,

šta ako smrt dođe

pa poželi nešto za žrtvu,

da se spali sjećanje,

iznese kora hljeba,

a ja nisam vičan upravo s tim...

 

Hladno je,

znaš da sam zebljiv..

ako odeš tražiću te...

a i kome ćeš ?

Meni trebaš,

nevolja će doći,

trebaće mi svijeća,

crn veš...

30.01.2014.

...

Ne žalim ga danas kako je rekao, danas žalim sve nas koji smo ostali bez velikog čovjeka, čovjeka velikih djela, a još većeg srca.... Danas žalim prazninu našu... bijedu našu...a koliko je ona velika, ja to najbolje znam...(nek vas nebo čuva)

30.01.2014.

.....

Noćas molim nebo da isprati dvoje...dvoje bez grijeha..Ja sam svjedok čistote njihove....suze sam im dao da ih prate...Tugo, crna si kao zemlja i ledena..

29.01.2014.

Bila si...

Bila si sunce što se rađa...

bila si anđeo i kurva...

bila si ljubav...

Sad si vjetar što prijeti...

sad si trn..

usnuo mjesec, crn...

Spusti me na zemlju ,

u vreo oganj..

u živo blato....

Odavno sam

prestao ljubiti,

prestao živjeti..

Zlato...

Ništa mi više nije važno..

Srdžbu sam probao,

probao oprost..

Kasno shvatio

da si tuđa,

nažalost.....

29.01.2014.

.....

Bila si sunce što se rađa...bila si anđeo i kurva...bila si ljubav... Sad si vjetar što prijeti...sad si trn..usnuo mjesec, crn...

26.01.2014.

......

Izdaću te tako što neću nestati iz tvog srca..

22.01.2014.

..........

Gdje si ? Na kojem kraju ove planete ? U Londonu ? U New York-u ? Koliko li je sati tamo ?

Kad biram sebi put, ponadam se da vodi do tebe... Reci mi lutko lijepa: jesi sama? Reci: imaš li tamnu stranu mjeseca ? Čašu crnog vina za nenadanog gosta ?

Ako nisi sama, imaš li varljivo srce ?  Možda ću smoći snage da oprostim što me nisi čekala.....

 

21.01.2014.

........

Danas pišem pismo mrtvima, pišem živima....nestalim ljubavima...sivim, crnim, bijelima..pa i crvenima... lančiću na tvome vratu....divljem vjetru..mirnoj luci..

            U tinti je komad moga srca, zrno duše.  Pišem na komadu kože svoje.

            Staće sve i neće biti dalje, neće biti sedefnog jutra... paučine od maslačka...Eh, neće biti nas..

Zato ne žurim, zato ne stojim...zato se svega bojim....

            Učinilo mi se sinoć da sam se ogriješio...oka nisam sklopio do jutra. Drhtao sam kao list, krunio zube. Nek mi Bog oprosti na težnjama.

            Lijep je dan, zvone praporci na Borikama.Okićeni vranci jure po sjećanju. Zašto rušiti ravnotežu, tražiti više ?

            Dugo već nisam skupio riječi u priču.... Možda sam postao lucidan ? Htio bih pisati zvijezdama kako su bezobrazne što su se odmetnule, o rijeci koja je izgubila put i završila u mojoj sobi na vrhu planine, o tami koja dopusti da orgijaju slike smrti pred mojim očima. Možda sam postao sebičan i sve držim za sebe ?

            Tijelo se duri na mastilo, pjesak sipa u oči..(o ne, to ne suzi moja duša, to je pijesak..) Jednom ću ti doći nepozvan, suvenire iz čitave galaksije spustiti pred noge. Otjerati tugu ispod prozora. Možda ti ponesem i ove riječi, ako ih ne pokupi crna kočija.

            Šta ostaje za kraj? Želja? Nada da će sjeme proklijati u visoku omoriku.... da će se pojaviti jedro na vidiku  ? Ne znam...stvarno, ne znam....

20.01.2014.

Mom krvniku...

Ostatak Mjeseca izranja iz magle,

mršavo svjetlo odbija se od ciganske oči.

Nije lako bez krsta ispaštati svoj grijeh.

Pokloniću ružu onom ko zapuca na mene,

pokloniću mu sve svoje žene...

 

Ovo je pjesma o nekom drugom,

o onom ko će mi dati mir...

preuzeti teret moj...

Ove su riječi možda o tebi,

ne vidim zašto ti to bio ne bi ?

 

Dobićeš i šaku zemlje što mi ostaviše,

gaj koji još ne vidjeh....

komad papira sa nekim zvanjem...

Dobićeš gitaru i klavir,

da napraviš oproštajni pir...

 

Ne treba ti motiv, niti neki tekst..

dovoljno je: Ubij! Ubij!

Pištolj ili nož-biraj...

Ruža je u ruci,

nek ti je Bog na pomoći u muci...

16.01.2014.

Ulica prvih trešanja..

Povesti ću revoluciju, ako ni zbog čeg drugog, onda da promjenim nazive ulica. Već imam spremljenih par naziva:

Ulica prve ljubavi. Ulica izgubljenih uzdaha. Ulica prvih trešanja. (Naravno, u toj ulici umjesto lipa i topola, bile bi posađene trešnje ranke. U svakoj ulici u čast revolucije posađena bi bila stabla voća, da se djeca mogu radovati. Znalo bi se koja ulica dozrijeva u koje vrijeme, i ljepota....puni džepovi voća. )

Velikani nek dobiju biste, dosta im...Zamisli, pita te komšinica: „Kuda ćeš ?“ a ti odgovoriš: „U Ulicu vječne ljubavi, hoćeš sa mnom..rodile su džanarke. Možemo i ispisati naša imena tamo...“  (Hm... a ja sam razbijao glavu i smišljao glupe ulete....)

Valjda će se još neko naći da podrži ovu moju glupost..pa da ispratimo Ulice propalih državnika u prošlost...njih ćemo preimenovati u Ulice obranih bostana.

15.01.2014.

.....

Kolika je samoća mjeseca ? Da li je ravna mojoj?

13.01.2014.

......

Narcis si!
Jesam!
I škrtica!
I to sam!
Ne daš me drugima!
Ne dam!
Kupuješ me slatkim riječima!
Kupujem!
Baš si zao!
Nemaš pojma koliko!
Mogao bi biti bolji, mogao bi biti jesen! Jesen je blaga.
Mogao bih.
Mogao bi biti ruzmarin! Ruzmarin je lijep.
Mogao bih.
I lasta si mogao biti! Laste su tako,tako nedostižne, kao zvijezde.
Mogao sam.
Pa što nisi ?
Zbog čega ? Zbog koga ? Tvog nakrivljenog nosića ? Blistavih očiju ?
Neka, hvala! Čim bi se promjenio otišla bi.. Nosić bi se ispravio, a oči             zamutile..... i mrzio bih, i ruzmarin, i jesen i laste...mrzio bih sebe...

31.12.2013.

......

SVE NAJ U NOVOJ :)

22.12.2013.

....

Moja draga reci mi, voliš li me i sad...kad te drugi pokriva...kada više nisam mlad !?

17.12.2013.

....

Odneseš u zoru svoje korake, zagrljaje…ostaviš noć koja prijeti prazninom. Da voliš drugog srce zadnje sazna i ne treba mu gora kazna…

Čij je život koji nosiš ? Čija je sreća ? Skupio sam tvoje uzdahe, ni u jednom nema me.

Ne, ne bojim se samoće, i ona proće…

Ne, ne bojim se sreće, ni ona dugo neće…

Prodaću ruke prvoj koja bude ponudila osmijeh. Otvorena knjiga sam, ima li gdje ljubavi za mene?

Govorim u snu, vičem, brojim ožiljke. Pijan sam, ima li gdje mira za mene?

Ostaće samo magla pred očima od nas. Pitaš li se šta će biti kada ti vrijeme odnese ljepotu, stas ?

Rasula je kiša poglede..otjerala anđele.. Čij život nosiš, reci mi !? Čije sjeme u tebi klija.. o, ti, moja najmilija....o, ti, najveća od svih rospija.

14.12.2013.

.....

Mi umiremo... Ne, mi smo umrli, a sad umire i tišina među nama... Izgleda da je teško oprostiti... U mojim danima nema svjetla, ponekad samo, Bog mi daruje tvoje lice, da bih nastavio ovaj život... Prezirem te mrvice sjećanja, u njima je još neiskvareno moje srce i sam tim je sve teže... Čudno, sve ljepotice koje se nude nemaju tvoje grudi...tvoje usne... Pozvao bih tvoj broj, ali obećao sam, ko mi je kriv...Više ga i ne pamtim... sedam...hm...bolje da se ne sjećam.... Umire tišina među nama...nakon toliko godina, još ne pričamo....

02.12.2013.

...

Skupim se i slušam noć kako diše... Zbogom ljubavi..stara ljubavi. Sat je stao, u izmaglici što se diže ugledam tvoj lik. Dušu sam potrošio, s čim da te darujem za kraj ? Imam nešto dragogo kamenja, odlomilo se od srca...smiješnih poljubaca..neispijenog vina... Uzmi šta želiš ! Zbogom ljubavi..stara ljubavi. Kazaljke su poklopljene. Ponoć odzvanja. Samoća vrišti u grudima. Kosti popuštaju pod nedostižnim težnjama.Lijepa si. Lijepe su ti oči. Oči su najljepše na rastanku. U tvojima je negdje skriven kameni cvijet...stoji rastrgan pod mrtvim nebom. Stražario sam davno nad njim pun oholosti, a sad, treba radost tvoju da saopštim svijetu, dok u meni golo srce jeca: Gdje su djeca ?! Gdje su djeca ?!

25.11.2013.

...

Lijepa ti je haljina, i taj osmijeh ko da zna, da drugom pripada... Lijepe su oči te, što me odbiše.. pa mira nemama ja.... Anđela.... Anđela.. mira,nemam ja...

23.11.2013.

...

Lijepe su oči te, što me odbiše..pa mira nemam ja....Anđela..Anđela..mira nemam ja..

23.11.2013.

.....

Lijepa ti je haljina...i taj osmijeh koji zna, da drugom pripada..


Noviji postovi | Stariji postovi

San o jednoj ženi
<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

.................
Bilo kakav komentar vjerske ili političke saržine biti će izbrisan prve prilike, molim Vas da se od istih uzdržite....

.......................
čitaj poeziju i na fb...

ladacki.blogger@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
172384

Powered by Blogger.ba