Udahnem te kao morsku so..mirišeš kao polje puno cvjeća. Bježala si mi često…gušila se u mojim rukama. Male stvari su postale velike i shvatam da sam ostario tražeći te. Negdje sam sakrio zlatni lančić za tebe i ne znam kako uopšte da ti ga poklonim… kako da ga nađem? Odmotavam sjećanja upakovana u gorčinu..Zaključavaš vrata…
Ublijedjele usne me čekaju na kraju sna.Purpurno nebo mi daje zagrljaj i udahnem zrnce sreće. Pričaš mi o ljubavi. Tvrda zemlja ne daje više cvijetu da nikne, a meni da se odmorim. Pričaš mi o mladosti. Svjet nikada nije bio mjesto za tvoje oči. Pričaj mi o borovima iznad mora.
Samoća ti curi sa usana.. Ugašeni poljupci se skupljaju kao paučina. Ležiš i čitaš neki istrgnuti letak o slobodi. Voljela bi da si revolucionarka. Voljela bi da ti je sloboda ljubavnica. Gasiš dan uzvrelim snovima i okrećeš se snovima.. Kupiću te dodirima kad usniš.
Još mi jabuke mirisom sjete na tvoje grudi. Čuvam njihov ukus u ustima. Žeđ je sve što osjetim u praznim danima. Ustanem i pomislim kako si koračala kao vojska kad ulazi prvi put u grad. Usne se suše i grlo steže. Otkazujem sve bitno i vraćam se u krevet. Tamo još te imam samo za…
Dođem ti riječ, dvije.. Usnule ptice koje ne lete nikuda. So ukradena moru puni mi rane suzama. Izguraću nekako i to što nema te. Nisam jedini umro kad je zora svanula iznad borova.
Pišem ti djelićem svoga srca…krvlju svojom. Utroba mi kao narandža miriše na tebe. Kupaš se i koža ti se presijava od morske soli. Gušim se od dana koje predstoje..osjećam se nejak. Korake ti ispira plima i pjesak postaje tabula rasa. Kupićeš me dodirom i ostaviću ovu planetu..
Počinje da pljušti. Inače kad si odlazila kiša je padala da ne bih ja plakao. Tražila si razloge da odeš, niti jedan da ostaneš. Šta si dobila? Zgrčene ruke? Zatvorene oči? Sjetiš li se nekad mojih ruku? Sjetiš li se poljubaca?
Dobijem nekad neku misao, kao paprat ispod nogu zašušti mi u očima. Slala si mi sebe, a sad mi te sjećanje šalje. Ne znam koji je krug pakla danas, sunce mi otima dah. Nekad si to ti radila jako dobro. Nisam ti nikad rekao, uživao sam da te gledam dok spavaš.
Usnim i doletiš kao misao na slobodu… Grudi ti mirišu na uzrele višnje.. Uželio sam se višanja, ove godine nisu rodile.. Rodila si samu sebe i sad ti više niko ne treba, ne treba ti moj smijeh… Pamtim tvoj korak ispred mene i želju da se vratiš kući, pamtim kosu koja mi pada na krilo…..
I kad sve stane, nestane… ja ću u nekom djelu svemira naći trag svjetla da njime kao kistom ispišem tvoje ime..da iscrtam tvoje oči… Smrt ne postoji moja mila..