Prije neg usnim uberem ti osmjeh kao cvijet. Poljubac u vrat i ruka na tvom ramenu. Postoji samo jedan put damo, a on vodi u zemlju. Koračam sjećanjima i pomislim kako si lijepa..Kad odem, a otiću.. ponijevši sa sobom miris tvoje kose…miris tvoga poljupca u hladnoj zimskoj noći.
Pisao sam ti nekada…u nekom prošlom životu. Pjevao sam ti nekada…gitaru sam zapalio od kad si otišla. Bježiš li u sjećanja? Sanjaš li me kao što ja snujem miris tvoje kože..Držim se po strani, pijem kafu u nekom prolazu i pitam se… pitam te.. Mirišeš li još na tek ubrane jagode?
U sjeni mojih ruku ispružena čeka tvoja duša. Skupljam tvoje suze kao klikere nekad ispod stare kuće. Negdje trun u daljini pokazuje se jorgovan. Sjećam se mirisa njegovog i danas. Sad tako malo treba da se vratim u djetinjatvo. Bila je stara jabuka ispred kuće i orah kojeg je otac posadio. Bila je mala ograda…
Pogledam nekad iza sebe i nestanem u tvojim željama. Mirišeš na jutarnju rosu. Volio sam te ljubiti, volio sam te udisati. Neshvatljivo mi je današnje gubljenje vremena kojeg imam sve manje. Zatvorim oči i gledam prugu koju je davno ugasio očaj. Skuhao bih ti čaj da si bliže i pitao opraštaš li mi suze? Umoran…
Udahnem te kao morsku so..mirišeš kao polje puno cvjeća. Bježala si mi često…gušila se u mojim rukama. Male stvari su postale velike i shvatam da sam ostario tražeći te. Negdje sam sakrio zlatni lančić za tebe i ne znam kako uopšte da ti ga poklonim… kako da ga nađem? Odmotavam sjećanja upakovana u gorčinu..Zaključavaš vrata…
Ublijedjele usne me čekaju na kraju sna.Purpurno nebo mi daje zagrljaj i udahnem zrnce sreće. Pričaš mi o ljubavi. Tvrda zemlja ne daje više cvijetu da nikne, a meni da se odmorim. Pričaš mi o mladosti. Svjet nikada nije bio mjesto za tvoje oči. Pričaj mi o borovima iznad mora.
Samoća ti curi sa usana.. Ugašeni poljupci se skupljaju kao paučina. Ležiš i čitaš neki istrgnuti letak o slobodi. Voljela bi da si revolucionarka. Voljela bi da ti je sloboda ljubavnica. Gasiš dan uzvrelim snovima i okrećeš se snovima.. Kupiću te dodirima kad usniš.
Još mi jabuke mirisom sjete na tvoje grudi. Čuvam njihov ukus u ustima. Žeđ je sve što osjetim u praznim danima. Ustanem i pomislim kako si koračala kao vojska kad ulazi prvi put u grad. Usne se suše i grlo steže. Otkazujem sve bitno i vraćam se u krevet. Tamo još te imam samo za…
Dođem ti riječ, dvije.. Usnule ptice koje ne lete nikuda. So ukradena moru puni mi rane suzama. Izguraću nekako i to što nema te. Nisam jedini umro kad je zora svanula iznad borova.
Pišem ti djelićem svoga srca…krvlju svojom. Utroba mi kao narandža miriše na tebe. Kupaš se i koža ti se presijava od morske soli. Gušim se od dana koje predstoje..osjećam se nejak. Korake ti ispira plima i pjesak postaje tabula rasa. Kupićeš me dodirom i ostaviću ovu planetu..